Pošalji svoju priču

Vreme

Jovan Knezevic

31.03.2020.

Bio je to još jedan dan u nizu. Ustao je kao i obično, oko 9, otišao je u kuhinju i pristavio čajnik. Upalio je radio ne da bi slušao nešto nego da bi razbio tišinu. Dok je čekao da čajnik zapišti isekao je 2 parceta hleba na koje je namazao tanak sloj džema od jagode koji je spremala njegova baka. Pomislio je "da li ću ga i ove godine jesti"? Ubrzo je pisak prekinuo njegovo razmišljanje pa je toplu vodu sipao u već pripremljenu šolju. Seo je za sto sa svojim doručkom i počeo da razvija plan. Bio je spreman za ovo i donekle je i očekivao da će konačno moći da uradi sve ono što je planirao, da pogleda sve one filmove sa kojima kasni, nadoknadi serije, skine neke knjige sa svoje liste i da konačno završi sve strip serijale koje je počeo. Ovo će zapravo biti odmor a ne zatvor. Tačno tako. Smazao je svoj doručak i otplesao u svoju sobu. Zavalio se u fotelju i zgrabio je prvu knjigu sa gomile na kojoj je bilo dosta prašine. Pre nego što se namestio isključio je zvuk na telefonu i modem, nije želeo da mu iko ili bilo šta smeta. On je na odmoru. Čak je otvorio i prozor. Napolju je bio divan dan. Ni sam nije mogao da se seti kada je poslednji put čitao a da mu zraci sunca direktno padaju na stranice. Duboko je udahnuo svež vazduh koji je sve više i više ispunjavao njegovu sobu. Na trenutak mu je pažnju zaokupio oblačak prašine koji se vragolasto igrao na svetlosti. Preko lica mu je prešao blag osmeh, sve mu je bilo divno. Otvorio je knjigu i počeo je da čita. Nakon pola stranice je morao malo da se izmesti da bi se udobnije uvalio. A onda se setio da nije doneo ništa za piće. Hteo je da bude jednostavan pa je otišao po čašu vode. Kada se vratio u sobu shvatio je da nema gde da je spusti, a da je blizu fotelje, pa je onda pored stavio i mali stočić. A da čaša ne bi tako usamljeno stajala na njemu pored je stavio i neke kekse. Onda se dosetio i dodao je na taj stočić i pakovanje vlažnih maramica za slučaj da mu se ruke umrljaju da ne bi oštetio knjigu. Sada je bilo sve kako treba. Ponovo je seo. Kada je našao udobnu pozu opet je otvorio knjigu. Pošto nije mogao da nađe tačan red gde je stao počeo je da čita od početka i onako nije daleko dogurao. Počeo je nanovo, naravno da je preskakao redove koji su mu izgledali poznato. Stigao je do dela gde je stao i nastavio je dalje, polako, nigde mu se nije žurilo. Promeskoljio se. Bio je zadovoljan sobom. Dan ima da mu proleti sad. Konačno! Vreme za šta ga nije bilo ranije i još pride ne mora ni o čemu da brine. Sve kockice su se poklopile. Najzad. Moćiće da se posveti svojim hobijima. Nastavio je da čita. Uživao je. Imao je osećaj da vreme leti, da će dan ubrzo biti gotov, da će da spremi neku laku večeru a onda pravo u krevet. Konačno će moći i da se naspava. Oh da, najzad će moći da napuni baterije. A možda već sutra počne i sa spremanjem stana, red bi bio, nije ga pošteno spremio od kad mu je devojka poslednji put bila tu a tome ima sigurno preko pola godine. Da sine ovo mesto kako treba. Možda bi mogao da počne i da vežba? To nikako nije loša ideja, taman da skine malo tu trbušinu. Uštedeće i novce jer neće ići na razne gluposti. Ma konačno će voditi život kakav želi. Bacio je pogled na sat. Bilo je 10 i 30. Spustio je knjigu i seo ispred monitora.

Podelite: