Pošalji svoju priču

Ima li prihvatljivog rizika?

Snežana Marko-Musinov

02.05.2020.

Iako sumnjičavi, zahuktalo su poravnali međusobne račune, kad na to niko sa strane nije verovao da će se desiti, svako za sebe verujući da je mogao naći i bolji put, drugačiji način, nešto prikladnije vreme, u svakom slučaju bar za nijansu povoljniji ishod. Uostalom, definicija uspeha nije za sve isti pokazatelj. Nekome ni prvo mesto nije dovoljno, mora ga ponavljati iz časa u čas, drugome je mnogo manje prihvatljivo, i željeno, dobro negovano.
Pogled u srce i pogled u dušu malo su se prerušili. Biti neko drugi, na momenat, onako kako se glumac preobrati pa mu je teško da nakon skidanja odežde bude opet brzo on, a ne neko drugi, bez većih posledica po okolinu, može se. Moć autosugestije je autoterapijska.
Ako, po pravilu, prema pitanju koje vam je upućeno odmah date gard, neće vam biti prijatno da na njega odgovarate, ma kako prvobitno bezazleno zamišljeno i koncipirano bilo, i možda do kraja nećete ni biti shvaćeni jer ćete biti inhibirani u totalnoj koncentraciji te će vam možda glavna remekdelovska nit ponuđenog odgovora promaći. Ni svaka majka odmah bezrezevno ne prihvati dete, mada je to nepojmljivo za one koji takva osećanja nisu imali. Zašto su nekima u stresnim situacijama potrebni antidepresivi pod obavezno? Otklon od bolne istine, prelaz iz jedne faze u drugu, opuštanje uz piće, a može i bez njega ako ste dovoljno zreli... Sistem vrednosti uspostavljen, pa urušen, pretvaranje lepog u ružno, pravde u nepravdu, putokaz koji je pogrešno postavljen u manipulativne svrhe, raspad tradicije, prepuštanje samome sebi, u skrivene potencijale sagledavanja smisla koji treba traganjem pronalaziti bez prekida i neposustajanja uprkos padova i primljenih udaraca, neuspelih brakova, neizlečenih bolesti, nedodira sa srećom, neizgleda na dobit bilo emotivnu, bilo materijalnu ...
„Kad ni izbliza ne znate krajnji ishod, može li veliki rizik imati opravdanje?” verovatno se svako u nekom trenutku pitao, bar u sebi, jer, ne može se svaka situacija preokrenuti na šalu, ili bolje: može, ali da humor bude crni. Uspostavljanje ključnih životnih pravila dolazi sa kvalitetnom zrelošću, a ne autoritativnim insistiranjem, nećete se igrati sa opasnošću, neće u vama prevladati loše nad dobrim čak i da imate punu slobodu i ludački izazov da činite obrnuto. Aplauz za negativnost ne ide. Nije logičan, iako se u praksi potkrade kadgod.
Možda ćete tek neko kraće vreme biti zadovoljni odlukom, pa je prevazići kad se okolnosti promene, možda ćete se vidno pokolebati, ustuknuti... Ko to zna? Sem – vremena. Ako ste kalkulant pa procenjujete dobit danonoćno, može vam računica biti neispravna jer život ne napasa svoje stado samo na ispravnoj livadi. Ako ste pošli za pogrešnim ovnom, može neki puli da vas uz lajanje vrati.
U ruci validirana karta, na viziru upisano ime: „Hajd’ gradski «Miško», vozi me”. Izbeći koronu, u vreme pandemije, imperativ je, a negdanji brzi porše Džems Dina na vidiku nije. Put, bar onaj do posla, za sada, slobodan je. Ipak, oprez nagrađuje. Svakome je, u fus noti komandnog centra života, drugačije napisano. Šareni balon, na lelujavom tankom kanapu, pukne, delići se raspu, budu pogaženi, ili se u nebo vine, bez dizgine. Čuće se u isto vreme plač detinji, i aplauz situacijom iznuđeni. Isti događaj za jedne je spontano negativno iznenađenje, za druge pogled u mogućnost boljeg, više svojeg. Čista suza naspram maglovite neizvesnosti daljina. Mogućnost gorkog osmeha uvek postoji i kada se veštački oboji. Preusmerenje, okret, histeričan pokret kome nije neophodan zalet. Ne stavlja se sve na carinski pregled. Glava nije samo slika, ona je i prilika, uvek više njih u opticaju, što je inteligencija jača. Perika tu ne igra ulogu, u vijugama je palmina senka, i sunčev proboj kroz pojedinačan oštri list, grupisan u celinu pognute ka zemlji, grane, uuu šta sve tu, i koliko, na nju još može da stane. Uspeh žurke zagarantovan.
Svaki dar ima harmoničnu čar. Kad se više njih prepliće, ishod dobar, utanačen, biće. Ako ga dohvati satira, mnogo je štošta ona i dosad mlatila. „Jednim udarcem sedam muva” svačija baba je zapamtila. Činjenično stanje, svaki dan, poput sunca grane. Bilo privid ili zacementirano agresivno zbivanje, da se dokaže kako je, nikad na kraju ne omane.
„Poslednji se”, dakako, „najslađe smeje”. Ako nije izveštačeno stanje, pozitivno je. Solidarisanje sa individualnom žrtvom, kad je pravično, poželjno je, i povrh svega, dostojanstveno je. Nekad je bolje biti vidljiv nego stidljiv. Uperi prst u srčani trs, ako nemaš muda, eto zaluda. Pripremljena radna verzija često s puta izbija. Zato postoji rasprava, da se spojivo sastavlja. Stavićemo smajlića na kraj putića. Ko se usudi da ga pomeri, neka svoj postupak prvi javno odmeri. Držim mu ipak fige da iz prve, ne sklizne do niže lige.
Ljudska su prava, kažu, danonoćno zagarontovana, pravno izdejstvovana. Za one koji nemaju meru, dobiće kaznu selektivno usmerenu. Elementarne mere, i bez rastuće kontrole, ne smeju biti ni zbog čega zanemarene.
Čovek kad nije broj, sasvim je (suštinski) svoj. Veća je potražnja, nego ponuda. Nije onaj bez ugovora – nula! A, vicevi o Muji i Hasi dosadili. Istok i zapad, stalni virtuelni napad. Doušnička mreža, oskudno znana, a teška.
„Šta kažeš? Greška?... Taknuto ˗ maknuto.”
2.5.2020.

Podelite: