Borba

Dugo se gospodin Anton borio sa gradskim vlastima da uklone kontejner koji je godinama bio pred ogradom njegovog dvorišta. Kada bi radnici “Čistoće” dolazili da ga prazne, prigovarao im je kako to ne čine često. U dnevnoj je štampi, u pismima čitalaca, jednom predočio kako tople ljetnje noći ne može da provodi na travnjaku zbog neprijatnih mirisa. Susjedima bi se jadao da noću ne može oka sklopiti od mačaka što se ispod kontejnera sukobljavaju zbog ostataka hrane

Na izmaku jedne blage zime, gospodin Anton se probudio i vidio da ispred njegovog dvorišta više nema kontejnera. Gradske su ga vlasti dislocirale u susjednu ulicu. Gospodin Anton počeo je spokojno da sanjari o tome kako će zvjezdane večeri napokon provoditi ispred kuće, sa kriglom piva pred počinak, slušajući šum prskalice što natapa njegov travnjak.

Sa proljećem je stigla dotad nezapamćena virusna epidemija. Prvo je zabranjen saobraćaj, a docnije i kretanje izvan dvorišta. Gospodin Anton noći je provodio na svom travnjaku. Pio je pivo i razmišljao kako da se riješi gomile smeća koju nije imao gdje da odstrani.