Žena i još filozof?

"Elegija o beloj devojčici" Zorana Penevskog zapravo je roman o Ksneiji Atanasijević, našoj prvoj ženi filozofu. Knjiga govori o njenim prvim poslovima, prevodima Spinoze i saradnji sa Gecom Konom, kao i o teretu titule prve žene doktora nauka u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
12.06.2023.
žena i još filozof

Ksenija Atanasijević je šesto dete Jelene Atanasijević koja šest meseci nakon njenog rođenja umire od sepse. Jelena Atanasijević umire, a spas od zaborava dobija Ksenijinim rođenjem. Ksenijino rođenje prouzrokovalo je majčinu smrt, ali je odigralo značajnu ulogu u osmišljavanju života. Srećom, brigu o njenom odgoju preuzela je maćeha Sofija, ključna ličnost u Ksenijinom životu, koja nosi ime mudrosti, brige i krivice, što su centralne teme Ksenijine filozofije.

Vreme je svakako nije mazilo, a položaj žena u društvu, čak i u tako uglednim krugovima možete osetiti na svakoj stranici ove knjige, i verujte, nije nimalo prijatan. Kada se nađete u kandžama sistema koji melje pred sobom, kada vaše znanje dovode u pitanje jer ne odgovarate trenutnom političkom sistemu, kada ne prodajete svoje ideje i ne pristajete na kompromise koji ne ispunjavaju vaša moralna načela, kada vaša dela zabrane, kada vas strpaju u zatvor,... jedino vam ostaje duh koji nosite u sebi. Duh je ono što je Kseniju održalo u svim ovim životnim nedaćama, kada su je prijatelji izdali, kada nije imala od čega da živi, kada je nisu zadržali na Filozofskom fakultetu, kada su joj se podsmevali jer je žena i želi da se bavi filozofijom.

 

 

"U današnjici, svetom vlada raspomamljeno ludilo, nepregledno zgusnute povorke nelogičnosti, neprotumačljiva i neobjašnjiva verolomstva, i fantastična, iznenađujuća udruženja nitkova, lažova i zločinaca... caruje despotski najodvartnija i najsramnija od svih pojava u odnosima ljudi...izdajstvo, izdaja... Ljudski individuum više ne zna u koju bi tačku spasenja mogao upreti pogled."

 

Ono što ovde možemo primetiti je potpuna nepokolebljivost Zorana Penevskog da iznese činjenice, a da pritom, ni ne trudeći se, uspe da nam ozbiljno uzdrma mišljenje o mnogim Kseninijinim savremenicima, uglednim ministrima, naučnicima, političarima, pesnicima i drugima, koji su je nipodaštavali samo zvog toga što je žena, zatim zvog toga što je protivnik nacizma, zatim što je protivnik komunizma, itd... Dodajte razlog na spisak po želji.

Ono čemu nas ova knjiga može naučiti je da je od trenutka kada knjiga počinje prošlo dosta godina, preživeli smo dva velika rata, jedno bombardovanje, mnogo izbora i promena uređenja, vlasti, figura na vrhu. I dalje, mizoginija je nešto što je u našem okruženju prisutno, te ostaje na nama da se borimo dalje i da za početak, Ksenija dobije svoju stranicu na Wikipediji, jer, zamislite, nema ni to!
Ovaj duboko inspirativni roman nije samo podrška feminizmu koji nam je danas preko potreban, on je tu da inspiriše i sačuva prave vrednosti, moralna načela koja su svakodnevno sve uljuljanija, kao i da nam prikaže drugu stranu istorije, neke istine o idolima kojih nismo bili svesni, kao i da nas ojača u istrajavanju ka svojim ciljevima.

Podelite: