ZAVOĐENJE REČIMA: Korovska teorija, Sava Bunčić

Prvo sam tolerisao, potom posmatrao s interesovanjem, onda i sam zavoleo zabijanje zemlje ispod noktiju, bol u leđima dok merim koliko dugo mogu da ostanem u samo-otkrivenoj joga pozi zvanoj glava-dole-stražnjica-gore, kupanje u znoju s lopaticom u ruci dok normalni ljudi piju džin i tonik u hladovini, pušenje od besa na meteorologe jer evo već nedelju dana lažno obećavaju kišu – rečju, baštovanstvo.
24.11.2019.
zavođenje rečima korovska teorija, sava bunčić

Uvek sam znao, makar od svoje učiteljice, da su biljke živa bića. Njihovu životnost sam naravno mogao i sam da vidim, samo ako bih pogledao nekoliko puta park ili drveće kako se menjaju od početka i tokom proleća. Ali, koliko su biljke žive na nekom složenijem nivou – naučio sam tek pošto smo supruga i ja otpočeli zajednički život pre mnogo godina. Moja izabranica, ili verovatnije žena koja me je izabrala, je entuzijastični baštovan. Kao čovek koji je godinama zagovarao i praktikovao življenje na onome što ne zahteva nikakav dodatni napor pored svega drugog što se mora, ili želi, raditi u ovom kratkom životu – betonu – iznenadio sam sam sebe. Prvo sam tolerisao, potom posmatrao s interesovanjem, onda i sam zavoleo zabijanje zemlje ispod noktiju, bol u leđima dok merim koliko dugo mogu da ostanem u samo-otkrivenoj joga pozi zvanoj glava-dole-stražnjica-gore, kupanje u znoju s lopaticom u ruci dok normalni ljudi piju džin i tonik u hladovini, pušenje od besa na meteorologe jer evo već nedelju dana lažno obećavaju kišu – rečju, baštovanstvo.

Da, jednom kada sam stavio skoro nevidljivu semenku u čančić sa zemljom, video da nekakav minijaturni struk nekim čudom probije sloj iznad sebe i proviri u svet, preneo ga u baštu i potom posmatrao dok čini sve ono što dokazuje složenost življenja – raste, stvara lišće, cvetove i plodove, pokazuje mi na mnogo načina da li se dobro ili loše oseća, takmiči sa drugima oko sebe, privlači insekte koji mu trebaju i pokušava da odbije one koje ne voli, pokazuje individualnost među pripadnicima iste vrste – složio sam se sa suprugom da su biljke navodno beslovesna stvorenja samo zato što nama više odgovara da ih takvim smatramo, ne zato što to zaista jesu. Od toga je samo korak do tretiranja biljki kao pojedinca sa sopstvenim karakterom, pa mi je bilo sasvim razumljivo kada smo neke od njih počeli da oslovljavamo ličnim imenima koja smo im dali. Na primer, od dva zasađena ista drveta limuna u dvorištu, jedno je poraslo samo do pojasa nakon tri godine, pa je nazvano Napoleon, a drugo je poraslo preko glave za par meseci, pa se odazivalo na ime Divac.

Onda je naučni radnik u meni počeo da stvara ozbiljne probleme baštovanu u meni. Nakon stalnog ubijajanja primeraka živih bića, biljki, koje ne želim u bašti i travnjaku – grupno nazvanim korov – na kraju sam se upitao da li je to ne samo nefer prema njima, već i protivprirodno? Te druge biljke su korov samo zato što ih mi ne želimo i smetaju našim biljkama miljenicama, ali inače su najuspešnija bića na planeti! Skromnija u zahtevima, otpornija na loše uslove, preživljavaju i ono što potpuno uništi naše izabranike među biljkama – jedino što im može doći glave su ljudi! Priroda, zakoni evolucijskog razvoja, nam time kažu da su “korovi” biološki najvredniji primerci, a oni naši miljenici su razmaženi biološki degenerici koji u prirodi bez nas ne bi mogli da opstanu. Po prirodnim zakonima, ko od te dve grupe zaslužuje da živi? Jasno je. Filozofski pitano - zašto mi u bašti s povrćem onda radimo protiv prirode? Verovatno, jer se time bogatimo, na ovaj ili onaj način. Pljesnuo sam sebe po ramenu, čestitajući si na pameti.

Za ime sveta, zavapio je neki treći deo u meni, nikad nisi cenio ni voleo političare (čast retkim izuzecima) i uvek si govorio da ima samo jedna stvar koju od njih možeš da naučiš – kakav čovek nikad ne treba da budeš. Ali, valjda ti je sada jasno da ima još nešto što od njih možeš da naučiš! Korovsku teoriju! Nju si, kao, sada sam otkrio u biljnom svetu, a političari je praktikuju iz sve snage u ljudskom svetu, samo diskretno, nisu hvalisavi kao ti! Da si više obraćao pažnju, već si je mogao naučiti od njih. Njima ne pada na pamet da uklanjaju korov iz njihove baste, koju mi zovemo “društvo”. Nasuprot, oni uklanjaju one razmažene i slabe primerke, koji sebe nazivaju “misleći sopstvenom glavom”, “kreativni”, “obrazovani”, “etički”, “pluralisti”…ima takvih u bašti “društvo” malo po broju, ali mnogo po vrstama. Političari moraju da ih uklanjaju, da bi se korov još bolje razvijao, jer oni poštuju prirodu, kao što i treba… Kažu, korov je najprirodnija stvar, korov ima pravo da živi, samo one snobovske i bezvredne mutivode koje mi uklanjamo iz naše baste to ne mogu da vide – ali zato smo mi tu, da ustanemo i čvrsto stojimo za zaštitu korova! Nema sumnje da oni veruju u korov, da što ga je više – to bolje… Nadaju se da će jednom ostati samo korov i njihova bašta će biti onakva kakvu su oduvek sanjali.

Ali, onaj vapeći treći deo mene je ponovo zacvileo: interesuje me zašto političari uklanjaju neželjene primerke u toj svojoj bašti, kako kažeš da se zove – društvo? Hajde, molim te, prodrao se baštovan u meni, kao da ne znaš! Seti se! Iz istog razloga iz koga ti uklanjaš primerke koje ti ne želiš u svojoj povrtarskoj bašti – ti hoćeš da više i bolje jedeš, znači da se bogatiš, ovako ili onako. Zar misliš da bi političari imali druge razloge? Ali, ispalio sam pitanje na unutrašnjeg baštovana, ako ja u svojoj bašti i političari u svojoj radimo potpuno suprotno – da li to znači da korovska teorija nije ispravna? Moje otkriće ne drži vodu? Ne, ne, naivčino, on prsnu u smeh. Tvoja korovska teorija je još bolja od ispravnosti – ona je fleksibilna! Može da se primeni kako baštovanu odgovara.

Podelite: