Zašto zaboravljamo većinu knjiga koje pročitamo?

Pamćenje ima normalna organičenja. Kriva zaboravljanja najzakriveljnija je u prvih dvadeset četiri časa nakon što pročitate ili gledate nešto. Koju količinu podataka zaboravljamo varira od osobe do osobe, ali ukoliko se ne vratite onom što ste pročitali ili videli većina toga će vam iščileti iz pamćenja posle jednog dana, a zatim kako vreme prolazi sve više i više, ostavljajući vas samo sa delićem informacije o pročitanom.
06.08.2019.
zašto zaboravljamo većinu knjiga koje pročitamo

Za većinu ljudi čitanje knjige ili gledanje filma podseća na punjenje kade, kupanje u njoj i nakon toga gledanje kako voda odlazi u slivnik.

Pamćenje ima normalna organičenja. Kriva zaboravljanja najzakriveljnija je u prvih dvadeset četiri časa nakon što pročitate ili gledate nešto. Koju količinu podataka zaboravljamo varira od osobe do osobe, ali ukoliko se ne vratite onom što ste pročitali ili videli većina toga će vam iščileti iz pamćenja posle jednog dana, a zatim kako vreme prolazi sve više i više, ostavljajući vas samo sa delićem informacije o pročitanom.

Pamćenje je uvek tako funkcionisalo, ali način na koji se ljudi danas služe informacijama i uživaju u zabavi promenilo je tip memorije koji se ceni a to nije ona koja će nam pomoći da zapamtimo zaplet knjige ili filma koje smo čitali ili gledali pre šest meseci.

U doba interneta memorija prisećanja (sposobnost da se spontano prizove informacija iz mozga) postala je manje potrebna jer je više u upotrebi memorija prepoznavanja (pamćenje gde se nalazi neka informacija i kako joj se može pristupiti). Jednostavno rečeno, ne morate da pamtite citat iz knjige ako ga možete potražiti na internetu.

Zapisivanje je ubilo pamćenje, ali zahvaljujući njemu civilizacija je napredovala i došla do otkrića iz mnogih oblasti. Internet ima sličnu ponudu: možete pristupiti i konzumirati koliko god informacija i zabave želite, ali većinu toga nećete zapamtiti.

Istraživanja su utvrdila da ljudi koji gledaju više epizoda televizijske serije zaredom mnogo brže zaboravljaju sadržaj onog što su gledali nego oni koji gledaju jednu epizodu nedeljno.

Sa čitanjem je slična situacija pogotovo što čitanje na internetu podrazumeva preletanje pogledom preko teksta često bez većeg udubljivanja, a da bismo nešto zapamtili to mora da se zalepi u pamćenju. Taj način čitanja često se prenese i na čitanje knjiga. Zato se preporučuje, da ako hoćemo nešto da zapamtimo, trebalo bi da izdvojimo posebno vreme za taj proces i da čitamo u delovima. Ako knjigu pročitamo u jednom cugu (recimo u avionu) zapamtićemo priču samo dok proces traje. Čitanjem u delovima imamo stalno ponovni pristup tekstu koji čitamo.

Takođe, treba se paziti i lažnog osećaja da čitanje teče i da pamtimo pročitano i smeštamo ga u pamćenje, međutim potrebno je uložiti napor, koncentrisati se i koristiti određene strategije kako bi uspeli u tome. To se češće događa kada učimo ili čitamo nešto u vezi s poslom, ali ređe kada je u pitanju opuštanje i zabava.

Čitanje ima mnogo dobrih strana i može biti fantastično iskustvo, mešavina misli i osećanja i čulnih osećaja koja se dešavaju u trenutku i onda blede. Koliko je onda čitanje samo oblik narcisoidnosti – podsećanje na to ko smo bili i šta smo mislili kada smo čitali tekst?

U svakom slučaju nema ničeg lošeg u tome da pamtimo doba u životu po umetnosti koja ih je ispunila, ali ako želimo da pravimo mentalnu biblioteku u glavi kojoj ćemo u svakom trenutku moći da pristupimo razočaraćemo se.

Knjige, serije, filmovi i muzika nisu fajlovi koje aploudujemo u mozak, oni su samo deo životne tapiserije. Sa određene udaljenosti teško je prepoznati svaki končić, ali bitno je da on postoji i da nas čini posebnim.

 

Podelite: