Zašto bi trebalo da čitate Silviju Plat?

Plat je izabrala put umetnika, a poezija je bila njen poziv. Zbog te potrebe za pisanjem istrajavala je čak i kroz teške borbe sa depresijom i mnoge pokušaje samoubistva pre nego što je u tridesetoj godini konačno oduzela sebi život.
08.09.2019.
zašto bi trebalo da čitate silviju plat

U Jutarnjoj pesmi, iz poetske zbirke Arijel Silvije Plat iz 1965. godine, objavljenoj posthumno dve godine nakon njenog samoubistva, novorođenče je opisano kao debeli zlatni sat. Na beskrajnoj listi prideva u njenim zbirkama poezije, debelo/a se pojavljuje veoma često, u nekoliko sinonima kao proslava obilja ali i kao stvarna anksioznost zbog gojenja i opšte preteranosti u svemu. U istoj pesmi, beba je umetničko delo - nova statua. S druge strane, majka je u jednoj strofi oblak koji je vetar obrisao u ogledalu, nespretna životinja - krava teška i cvetna / U mojoj viktorijanskoj spavaćici. / Vaša usta se otvaraju, čista kao mačja.

Metafore Silvije Plat su slikovite, sveže i neočekivane, zadivljujuće i bolne, obično sve odjednom. Ona ih upotrebljava tako umešno da čak i kada ih ne razumete na prvu loptu ipak ostave jak utisak na vas da i njene manje dobre pesme zvuče impresivno i čiji red ili strofa vam danima ostaju u glavi. Ta sposobnost nije bila rezultat ni božanskog nadahnuća, ni mentalnih bolesti, već talentovanog napornog rada i zalaganja.

Plat je izabrala put umetnika, a poezija je bila njen poziv. Zbog te potrebe za pisanjem istrajavala je čak i kroz teške borbe sa depresijom i mnoge pokušaje samoubistva pre nego što je u tridesetoj godini konačno oduzela sebi život.

Poluautobiografski roman, Stakleno zvono, koji dramatizuje ove teme, kao i nekolicina najmračnijih pesama najbolje prikazuju njenu zaostavštinu. Čuli ste za njih čak i ako ih nikada niste pročitali.

Ipak je napisala pregršt pesama kako je to opisao njen suprug, pesnik Ted Hjuz, u uvodu njenih Sabranih dela, kako objavljenih tako i neobjavljenih, nikada ne izostavivši ništa. „Sve na čemu je radila dovela je do nekog konačnog oblika koji joj je bio prihvatljiv, najčešće odbacujući neobične stihove. Njen stav prema stihu bio je poput zanatlije: ako nije mogla da dobije sto iz materijala koji je imala, bila bi srećna da dobije stolicu ili čak igračku.”

Hjuz je optužen da je odbio da objavi neke od njenih dela. On je takođe bio pesnik koji ju je neumorno gledao kako piše i ispravlja. Citirajući izvode iz njenih dnevnika, Hjuz pokazuje kako je prvu zbirku Kolos i druge pesme objavljenu 1960. godine sastavljala tokom više godina, naslov se menjao svakih nekoliko meseci, a pojavljuju se nove pesme dok neke stare odpadaju.

Uprkos njenom značajnom prisustvu u književnim časopisima i poštovanju koje je posebno stekla u Velikoj Britaniji, Kolos i druge pesme bila je jedina objavljena zbirka pesama Silvije Plat za njenog života. Postala je cenjena pesnikinja, ali tek je postala slavna tri godine kasnije kada je objavila roman Stakleno zvono, a mesec dana posle je izvršila samoubistvo.

Nakon objavljivanja zbirke Arijel, čitaoci su se osvrnuli na pesme Tatice i Ženski Lazar, u kojima se strah, mržnja, ljubav, smrt i pesnikinj lični identitet spajaju u mračnoj vrelini sa likom njenog oca i kroz njega krivicom nemačkih istrebljivača i patnjama njihovih jevrejskih žrtava.

Kada su feministički orijentisane teoretičarke književnosti prihvatile njen rad 1970-ih, morbidna opsednutost njenim likom i delom je samo rasla. To je Silvija Plat koju mnogi znaju iz priče. Ali oni koji nisu pročitali ništa što je napisala mnogo će propustiti.

Plat ne zazire od suočavanja sa slikama samoubistva, zlostavljanja i masovnih ubistva. Pomogla je da se razbije tišina oko pitanja traume, frustracije i seksualnosti. Ariel i njene mnogobrojne neobjavljene pesama ispunjene su dirljivim meditacijama o slomljenom srcu i stvaralaštvu, uključujući i one tokom majčinstva, što je tema koja uvek protkana strahom od ljubavi i smrti. Dela Silvije Plat umeju biti veoma mračno da bi odjednom blistavo zasijala u maštovitoj iskrenosti.

Pišući o borbi sa depresijom i porodičnom jadu u braku sa Hjuzom, ona slavi uzvišene životne užitke i oplakuje dubine patnje sa neverovatnom domišljatošću, duhovitošću i hrabrošću.

Podelite: