Zaštitite svoju biblioteku na srednjovekovni način – zastrašujućom knjiškom kletvom

U srednjem veku stvaranje knjige moglo je trajati godinama. Pisar nagnut nad stolom za prepisivanje osvetljenim samo prirodnim svetlom – sveće su bile preveliki rizik za knjige -provodio je sate ručno oblikujući slova bez mogućnosti da pogreši. Zanimanje prepisivača bilo je bolno: uništavalo je vid, krivilo kičmu, pritiskalo rebra i unutrašnje organe i izazivalo opšti umor organizma.
17.11.2019.
zaštitite svoju biblioteku na srednjovekovni način zastrašujućom knjiškom kletvom

U srednjem veku stvaranje knjige moglo je trajati godinama. Pisar nagnut nad stolom za prepisivanje osvetljenim samo prirodnim svetlom – sveće su bile preveliki rizik za knjige -provodio je sate ručno oblikujući slova bez mogućnosti da pogreši. Zanimanje prepisivača bilo je bolno: uništavalo je vid, krivilo kičmu, pritiskalo rebra i unutrašnje organe i izazivalo opšti umor organizma.

Imajuću u vidu napore kroz koje su prolazili pisari su u saradnji s vlasnicima rukopisa preuzeli inicijativu da nekako zaštite knjige. Za to su koristili jedinu moć koju imaju – baratanje rečima. Na početku ili na kraju knjige, ispisivali su dramatične kletve koje su potencijalnim lopovima obećavale večnu bol i patnju ako se usude da ukradu ili oštete dragoceni primerak knjige.

Nisu oklevali da u svrhu zaštrašivanja priprete najgorim kaznama – izopštenjem iz crkve i užasnom, bolnom smrti.

Usudi se da ukradeš knjigu i bićeš raspolućen demonskim mačem, primoran da žrtvuješ svoje ruke, oči će ti biti iskopane ili ćeš završiti u večitoj vatri i sumporu pakla.

Mark Drogin u svojoj knjizi Anatema! Srednjovekovni rukopisi i istorija knjiških kletvi objašnjava: „Ove kletve bile su jedini način zaštite knjiga. Srećom, to je bilo vreme kada su ljudi verovali u njih. Ako biste istrgli neku stranicu, umrli biste u agoniji, a to niste želeli da rizikujete.“

Njegova knjiga objavljena je 1983 i predstavlja najobimniju i najdetaljniju zbirku knjiških kletvi. A na ideju da je napiše došao je slučajno tako što je radeći neki drugi projekat naišao na kratku kletvu ispisanu na stranici knjige. Kako je sve više istraživao istorijske knjige devetnaestog veka tako je sve dublje zalazio u materiju da bi na kraju sakupio kletve koje potiču iz biblioteke Vavilona, drevne Grčke, i renesanse. Za istoričare one su predstavljale zanimljivost, ali za njega je to bio pokazatelj koliko su srednjovekovni pisari i učeni ljudi vrednovali knjige u doba kada je i najuglednija institucija imala biblioteke sa samo nekoliko tuceta knjiga.

Anatema je mogla biti jednostavna, samo u nekoliko redova, ali vrlo delotvorna. A bilo je i onih veoma detaljnih sa opisima jezivih pojedinosti koje će se desiti nesrećnom lopovu.

Što je pisar bio maštovitiji, zamršenije su bile i pojedinosti kletve.

Podelite: