Zanimljivosti o Hermanu Heseu

Rođen je 2. jula 1877. godine u blizini Štutgarta, a kao malog roditelji su ga poslali u manastir, odakle je pobegao.Bio je po majčinim rečima, tvrdoglavo dete, neverovatne mentalne snage i volje kao i neobično britkog uma za svoje mlade godine.
02.02.2020.
zanimljivosti o hermanu heseu

Rođen je 2. jula 1877. godine u blizini Štutgarta, a kao malog roditelji su ga poslali u manastir, odakle je pobegao. Bio je po majčinim rečima, tvrdoglavo dete, neverovatne mentalne snage i volje kao i neobično britkog uma za svoje mlade godine. Hermanov deda koji je bio profesor filozofije i tečno govorio nekoliko jezika, podsticao je unuka da mnogo čita, čak mu je dozvolio da se koristi njegovom bibliotekom.
Želeo je da bude pisac i ništa drugo. Njegov put ka ostvarenju tog sna ličio je na odiseju. Pohađao je razne škole ali nije nikako uspevao da se pronađe. Kao petnaestogodišnjak, u depresivnoj fazi, pokušao je da se ubije.

Potraga za vlastitim identitetom, težak proces samoostvarivanja - to su teme kojima se vraćao u svojim romanima. Njegova dela bazirana su na ličnim iskustvima, to su samoanalitičke poetske ispovesti.

Pokušavao je da se uklopi u svakodnevni život, zaposlio se u knjižari ali je dao otkaz posle tri dana.

Hese je književni proboj napravio 1904. godine sa romanom Peter Kamencind. Najednom je mogao da živi od pisanja.

Oženio se prvi put i dobio decu. Njegova supruga Marija Bernuli pripadala je porodici poznatog matematičara. Patila je od psihoze. Ipak, brak nije bio za njega, razveli su se nakon njenog izlečenja. Porodična pouzdanost bila mu je suviše udobna što je za njega bilo mučenje. Odlazi u Šri Lanku i Indoneziju. Putovanje po Aziji u velikoj meri je uticalo na njegova kasnija dela, posebno na roman Sidarta. Nakon povratka prijavio se u vojsku, ali nije mogao da je služi zbog lošeg vida. Dobio je zadatak da se brine o ratnim zarobljenicima.

Bio je protiv rata i propagande kao i Hitlera i njegove nacističke politike.

"Prijatelji, ne tim tonom", napisao je nakon izbijanja rata u članku za list Noje ciriher cajtung, kojim je želeo da upozori nemačke nacionalističke intelektualce da manje polemišu i da budu humani.

Kao rezultat toga, Hese je doživeo neprijateljstvo, mržnju i podsmeh. Teško je podneo sve što ga je snašlo i 1917. godine zatražio je stručnu pomoć. Susret sa psihoanalizom Hese je opisao pod pseudonimom Emil Sinkler u romanu Demijan.

1946. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Hese je izračunao da je njegove dnevna prepiska prelazila sto pedeset strana.

Magazin Njujork tajms tvrdio je da su Heseova dela prilično nepristupačna prosečnom američkom čitaocu.
Potom se seli u Švajcarsku, a do kraja života se još dva puta ženio.

Podelite: