Vladika Grigorije, GLEDAJMO SE U OČI

Ovo je knjiga koja govori o životu vladike Grigorija i koncipirana je tako da u svom prvom delu vladika daje odgovore na pitanja o svom ličnom životu i odrastanju, a pre svega o životu crkve, odnosu prema veri, patrijarhu Pavlu, ali i o aktuelnim pitanjima koja se tiču srpskog naroda u ovim vremenima. U drugom delu knjige možemo pročitati autorske tekstove i besede samog vladike sa različitih događaja.
20.03.2020.
vladika grigorije, gledajmo se u oči

 

Vladika Grigorije, sada episkop diseldorfski i cele Nemačke, rođen je 1967. godine, a zamonašio se u manastiru Ostrog 1992. godine. Poznat je kao prijemčiv besednik i ova knjiga je zato štivo za svakoga ko želi da čuje jedan jasan, trezveni glas, koji nas sve poziva na ljubav. Jedan od njegovih životnih principa je da „dobar borac prima udarce i pobeđuje“, što on i potkrepljuje svojim primerima opisanim u ovoj knjizi. Ona i nosi naslov Gledajmo se u oči jer govori o beskompromisnom i hrabrom suočavanju sa izazovima, u kojima ćemo možda i primiti udarce, ali i ustati neosramoćeni jer smo u istini, i nastaviti dalje.

Evo nekih delova iz prvog dela knjige koji se tiču sadašnje vlasti, opozicije i odnosa istih prema Kosovu i Metohiji.

O razgovoru predsednika Vučića sa crkvenim zvaničnicima na temu Kosova i Metohije, vladika govori ovako: „...Predsjednik Vučić bio je sve vrijeme, blago rečeno, neprijatan prema vladici raško-prizrenskom Teodosiju, kojem je, između ostalog, zamjerao to što posjeduje kosovska dokumenta. Reagovao sam na predsjednikov prigovor, rekavši da pomenuta zamjerka uopšte nema smisla, dok je vladika Teodosije odgovorio da predsjednikovi poslanici sa Srpske liste takođe imaju kosovska lična dokumenta, a da ih on sam ima zato što mora da se kreće po Kosovu, dodavši i to da obaveza posjedovanja kosovskih dokumenata proističe iz Briselskog i drugih sporazuma, koje je potpisala vlast u Srbiji.

Na kraju se ispostavilo da dolazak predsjednika Vučića uistinu nije urodio plodom, niti je rezultirao novim uvidima u vezi s Kosovom i Metohijom, ali je zato doprinio tome da predsjednik prilikom svoga boravka u Patrijaršiji nekoliko vladika označi kao svoje protivnike, među kojima sam bio i sam. On je tom prilikom, osim s episkopom Joanikijem, raspravljao nešto malo s mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem i sa mnom.

Kada su poslije tog susreta Nikola Selaković i predsjednik Vučić javno počeli da tumače šta se dešavalo na pomenutom sastanku, odlučio sam da se oglasim i ja i otvoreno kažem da tokom tog susreta ništa novo nije rečeno, niti predstavljeno. Nakon toga je započela medijska hajka na vladiku Teodosija i mene, koji smo čitav mjesec razvlačeni po naslovnicama žute štampe. Nisam se mnogo uzrujavao zbog toga, jer znam iz ranijeg iskustva kako to funkcioniše...”

O neslaganju sa sadašnjim vlastima vladika je više puta govorio u javnosti, a evo kako citatom jednog svog devedesetogodišnjeg poznanika opisuje opoziciju: “Lošu vlast na tom mjestu uvijek drži loša opozicija“. Dalje, on o opoziciji u Srbiji kaže sledeće: „...Ne može biti dobra ona opozicija koja čeka da Vučić nešto potpiše u vezi s Kosovom, pa da na tome temelji svoj trijumf. Opozicija mora da bude beskompromisna, iskrena, takva da građani Srbije mogu da kažu: „Ovi ljudi će nam pružiti slobodu i dostojanstvo“. Ne smijemo takođe zaboraviti ni to da uloga nas kao hrišćana nije da nekog srušimo, nego da budemo spremni da se žrtvujemo, te da naša žrtva otkrije prevaru i falsifikat. Slabost srbijanske opozicije leži upravo u nedostatku pomenutih kvaliteta. Opoziciji ne smije da bude cilj da sruši vlast, a potom da radi to isto što je radila prethodna vlast – opoziciji treba da bude cilj da smijeni jedan sistem kako bi uspostavila zajednicu u kojoj svaki čovjek ima pravo na dostojanstvo i slobodu mišljenja. Vjerujem da u opoziciji ima ljudi koji su u stanju to da učine...“

Knjiga Gledajmo se u oči biće interesantna svakome, bilo da je čitalac vernik, ili samo zainteresovan za aktuelne probleme našeg vremena.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Podelite: