Sa Ivanom od Hajna do Knausgora

Naša sjajna sagovornica danas je peta dama koju predstavljamo u sklopu razgovora Sa knjigom na ti, koji smo započeli na Čumić BookFestu ove godine. Pričali smo sa Ivanom o njenim navikama, ulasku u bookstagram svet, izboru i preporukama, pa vam ostavljamo ovde njene utiske, neke sjajne recepte i mnogo ljubavi prema Knausgoru. Uživajte.
25.07.2022.
sa ivanom od hajna do knausgora

Čitanje je oduvek moja velika ljubav, to nije nešto što teram sebe da radim, nešto što planiram kao aktivnost ili neko štikliranje dnevnih ciljeva. Samo je deo moje svakodnevne rutine, kao pranje zuba. Bukstagram zajednici sam se pridružila pre nešto više od tri godine, kada sam bila u nekom periodu života koji je bio prepun stresa i turbulencija – bio mi je potreban izduvni ventil i prostor koji će biti isključivo namenjen onome što volim i u čemu zapravo uživam. Bukstagram mi do dana današnjeg tome i služi, nikada nisam ni pokušala da od njega napravim obavezu ili nešto što će me dodatno opterećivati. Bukstagram zajednica je sjajno mesto za prikupljanje preporuka, razmenjivanje utisaka i potencijanih bankrota usled nekontrolisane kupovine knjiga. Šalim se za ovo poslednje, ali se i ne šalim, samo govorim iz ličnog iskustva. Zahvaljujući bukstagramu sam otkrila gomilu autora i naslova, i vrlo brzo sam shvatila s kim u zajednici imam sličan čitalački ukus, te da mogu više da se oslonim na preporuke tih ljudi. Da ne pominjem smisao za humor, gomilu zajedničkih tema i druženje van prostora bukstagrama – ekipa je zaista sjajna.

 

Prva knjiga koju sam pročitala

Naučila sam da čitam relativno rano i pretresla sam vrlo brzo sve dečije knjige koje sam imala u kućnoj biblioteci. Pa onda i u gradskoj. Iako se sećam i nekih ranijih „odraslih“ knjiga koje sam čitala, mislim da je jak utisak na mene, kao i na odnos prema čitanju i pisanju ostavio „Dnevnik Ane Frank“ koji sam leta 1999. pročitala barem jedno tri puta. Momentalno sam počela da pišem i svoj dnevnik, naravno.

Omiljena lektira i predlog šta bi trebalo da postane lektira

Iako sam volela književnost u osnovnoj i srednjoj školi i uredno sam čitala sve lektire, nikada mi to nije bila omiljena aktivnost. Verovatno zbog same činjenice da mi neko postavlja vremenski rok kada treba nešto da pročitam. Lektiri sam zapravo najzahvalnija što mi je otkrila klasike poput Dostojevskog, Andrića, Stankovića, Igoa.

Knjiga koju čitam svake godine

Nažalost, nemam tu tradiciju, ali razmišljam da je uvedem. Znam sigurno da će to biti Knausgorova „U proleće“ ili Stajnbekova „Istočno od Raja“.

Koliko mi vremena oduzima kreiranje objave i da li sama fotkam i volim li da obrađujem fotke

Zavisi od tipa objave, ali ne preterano puno vremena. Pre svega, uvek se trudim da se ne rasplinem kada delim utiske, kao i da ne otkrijem previše potencijalnim čitaocima knjige o kojoj pišem. Nemam ništa protiv esejskih objava, ali polazim od sebe i svog strpljenja na društvenim mrežama.

Što se fotkanja tiče, obožavam to da radim, uvek sve sama fotkam (uključujući i fotografije na kojima sam ja – stativ je divna stvar, a niko se ne posvađa ni sa kim) i zaista uživam u njihovoj obradi – uvek postoji neka nova fora koju želim da isprobam.

Ćirilica ili latinica

Kada je reč o čitanju, zaista ne pravim nikakvu razliku. Kada je reč o pisanju, u 100% slučajeva koristim latinicu.

Mek ili tvrd povez

Tvrd mi je lepši za policu, mek mi je praktičniji zbog svih mogućih i nemogućih položaja u kojima čitam.

Roman ili zbirka pesama

Roman, zato što poeziju vrlo slabo čitam i uvek se pomalo osećam kao Alisa u Zemlji čuda kada ispred sebe imam zbirku poezije.

Domaći ili strani autori

Ne pravim neku posebnu razliku kada je reč o geografskom poreklu autora, mislim da jednostavno naiđe period kada više čitam domaće odnosno strane autore.

Nobelova nagrada ili Buker

Generalno volim da ispratim međunarodne nagrade u domenu književnosti, uvek mi je to pomalo uzbudljivo i nekako svečano. Možda mi je Buker za nijansu draži.

Top pet preporuka za ovu godinu

Nedavno sam pisala baš na tu temu, link do objave ovde – sada delim blago modifikovanu listu (redni brojevi ne znače da su knjige tako rangirane)

  1. Moja borba, bilo koji tom, Karl Uve Knausgor
  2. Raskršća, Džonatan Frenzen
  3. Svetkovina, Magdalena Blažić
  4. Sezona uragana, Fernanda Melćor
  5. Priča za biće vremena, Rut Ozeki

Omiljene ekranizacije knjiga

Hari Poter (svi delovi, Dž.K. Rouling), Atonement (Iskupljenje, Ijan Makjuan), Pride and prejudice (Ponos i predrasuda, Džejn Ostin)

Omiljeno mesto za čitanje

Zaista ne pravim pitanje da li ću čitati unutra ili napolju, sedeći ili ležeći, dokle god me pustite da čitam. Ne mogu da čitam uz pojačan TV, niti uz muziku koja je na jeziku na kom čitam.

Omiljeni napitak i slatkiš uz knjigu

Naravno da najviše volim da pijem kafu uz knjigu, a za leto biram najpre hladnu nesicu. Volim sve što je čokoladno, a jedan od omiljenih mi slatkiša je definitivno domaći braunis. Recept sam pokupila od Milkice Crevar i svima ga hvalim, pa ga ostavljam i ovde.

Čitalačka rutina, šta se trenutno čita, čitalački ciljevi za ovu godinu i gde vodim evidenciju

Čitalačka rutina uglavnom ne postoji, s obzirom na to da imam ćerku od godinu i po koju zanima apsolutno sve. Ipak, najčešće čitam za vreme njene podnevne dremke i uveče, kada zaspi. Večernje čitanje je često ograničeno gašenjem jakog svetla, minimalnim šuškanjem papira, tako da tada uglavnom čitam na telefonu i ozbiljno razmatram e-reader već neko vreme.

Evidenciju o pročitanom vodim u Goodreads aplikaciji, jer je vrlo pregledna, a i postoji opcija postavljanja čitalačkog cilja za tekuću godinu, što je super ako volite brojke – na kraju godine, sem broja pročitanih knjiga, dobijete informaciju o broju pročitanih stranica, najkraćoj i najdužoj pročitanoj knjizi, najbolje i najlošije ocenjenoj knjizi od strane drugih čitalaca, itd. Postavila sam sebi cilj od 60 knjiga za 2022. godinu, ali zaista se ne opterećujem time da li ću ga ispuniti ili ne, u tome nije lepota čitanja.

Trenutno čitam autobiografiju Peti Smit, Samo deca, i prilično mi se dopada njen senzibilitet. Poslednja dva omiljena otkrića su mi Rut Ozeki, dobitnica ovogodišnje Ženske nagrade za fikciju (Women’s Prize for Fiction), kao i Kristof Hajn, sa čijim sam se delima upoznala zahvaljujući izdavačkoj kući Radni sto – njegov roman „U vezi sa strancem“ sam čitala za vreme karantina 2020. i jako mi se dopalo Hajnovo pripovedanje, što je samo potvrdio u romanu „Samo sam svirao tango“, najnovijem izdanju ove izdavačke kuće koja se fokusira na nemačku književnost. Za ovu drugu još uvek krčkam utiske, pronađite ih na mom profilu za koji dan.

 

Ukoliko vam se svideo razgovor sa Ivanom, zapratite njen profil @unbearably_bookish za još kvalitetnog sadržaja i sjajnih fotki.

Podelite: