RAZMIŠLJAM DA OKONČAM OVO, Ijan Rid

Romanu se može dodeliti više žanrova, ali na kraju razumete da nikako nije psihološki triler, da je horor uglavnom u samim ljudima i da je ovo ustvari jedna egzistencijalna drama.

Skoro da sam sigurna da mi nikada nije bilo teže da pišem o knjizi.

Nije problem u romanu, već je teško pisati, a da se ne otkrije ono što ustvari i čini celu priču, mračnu, napetu, uznemirujuću.

Romanu se može dodeliti više žanrova, ali na kraju razumete da nikako nije psihološki triler, da je horor uglavnom u samim ljudima i da je ovo ustvari jedna egzistencijalna drama.

Narator je devojka čije ime nije poznato. U kratkoj vezi je sa Džejkom i nikako nije sigurna da li joj prija da bude uopšte sa nekim, da li je i koliko bolje od toga da bude sama. Zato i razmišlja da okonča ovo.

Međutim polazi sa Džejkom na izolovanu seosku farmu da vidi gde je odrastao i da upozna njegove roditelje. Neprijatno joj je da to sada uradi, ali konstanto o tome razmišlja. Pored toga njoj stalno zvoni telefon, a ona već zna da pozivi dolaze sa njenog broja.

Sama farma i roditelji su toliko čudni da ste u stalnom grču očekujući da se nešto užasno desi.

Ona konstantno vodi unutrašnji monolog. Ništa njoj nije jasnije šta se dešava oko nje i šta je sa tim ljudima.

Još gori je povratak sa farme jer Džejk postaje sve čudniji, a ja sam samo mogla da se zapitam zašto je uopšte čekala ovoliko dugo.

I onda mi je kliknulo. I jeste bilo kako sam pretpostavila, ali je svejedno bilo jezivo.

Puno bi lakše bilo kada bih mogla da vam bar mali detalj otkrijem, ali samo toliko bi i bilo dovoljno da vam upropastim čitanje.

Znam da ovaj roman čitaoci ili vole ili im se ni najmanje ne dopada i mogu da razumem zbog čega.

Ipak, ja spadam u prvu grupu jer su ovo teme o kojima volim da čitam, a autor je odabrao sjajan način da nas uvede direktno u um ne baš mentalno zdrave osobe.

Sam završetak romana upućuje da se može čitati i od kraja što ću sigurno nekom prilikom uraditi. Ustvari već sada me zanima kakvo bi to čitanje moglo da bude.

Tekst: Jelena, @mischiefs_journey_trough_books