Osam žena koje su promenile tok svetske književnosti

Kada je dvadesetih godina prošlog veka Virdžinija Vulf pisala ,,Sopstvenu sobu” među osnovnim problemima sa kojima se žene susreću u književnom svetu navela je nedostatak ženske tradicije. Književni kanon čine mrtvi, beli muškarci, pisala je tada, i osim nekoliko pesnikinja koje književnost pamti, važnih žena u književnosti gotovo i da nema. Književnost se piše iz muškog ugla, nevezano za koju publiku je namenjena. Naravno, situacija je danas mnogo drugačija a drugačija je upravo zahvaljujući ženama koje su današnjim generacijama utrle književni put kojim slobodno mogu da se kreću. Predstavljamo vam nekoliko takvih.
08.03.2020.
osam žena koje su promenile tok svetske književnosti

Kada je dvadesetih godina prošlog veka Virdžinija Vulf pisala ,,Sopstvenu sobu” među osnovnim problemima sa kojima se žene susreću u književnom svetu navela je nedostatak ženske tradicije. Književni kanon čine mrtvi, beli muškarci, pisala je tada, i osim nekoliko pesnikinja koje književnost pamti, važnih žena u književnosti gotovo i da nema. Književnost se piše iz muškog ugla, nevezano za koju publiku je namenjena. Naravno, situacija je danas mnogo drugačija a drugačija je upravo zahvaljujući ženama koje su današnjim generacijama utrle književni put kojim slobodno mogu da se kreću. Predstavljamo vam nekoliko takvih.

 

1. Meri Šeli

U trenutku kada je bilo očekivano da žene pišu samo dnevnike, pisma i eventualno ljubavnu poeziju, Meri Šeli je napisala priču u kojoj ambiciozni doktor stvara čudovište od delova različitih ljudskih tela i udahnjuje mu život. Kada je sa svojim mužem jednog leta otputovala u Ženevu gde će vreme provoditi sa svojim prijateljima iz elitnih krugova, društvo je organizovalo takmičenje u pisanju kratke horor priče i Meri je pobedila. Persi Šeli ju je ubedio da priču proširi u roman i ,,Frankenštajn” je objavljen 1818. godine. Autor romana je bio anoniman, zbog čega se dugo šuškalo da ga je napisao Persi, iako se danas zna da je upravo Meri Šeli jedna od začetnica ne samo horor žanra već i naučne fantastike.

 

2. Džejn Ostin

Danas jedna od najčitanijih britanskih autorki 18. i 19. veka, Džejn Ostin je rođena 1775. godine u Stivensonu i vodila je prilično dosadan život. Romane je, naravno, objavljivala anonimno zbog čega nije bila u mogućnosti da se kreće u elitnim književnim krugovima iako su njena dela bila veoma popularna i cenjena od strane kritičara. Većina njenih romana mogu da se svrstaju u ljubavne, ali Džejn Ostin danas ostaje poznata kao žena istančanog oka za nesavršenosti u tadašnjem društvu, a naročito kao kritičarka položaja žena. Njena dela su lagana, duhovita i pisana savršenim stilom, glavni junaci su uvek žene a zaplet često oslonjen na sklapanje braka. Pa ipak, Džejn Ostin nije bila romantičarka, naprotiv. Njena dela odušu realizmom i satirom i ostaju važan dokument istorije posmatrane iz ženskog ugla.

 

3. Emili Dikinson

Emili Dikinson je živela u porodici koja je činjenicu da žena objavljuje svoje tesktove smatrala sramotnom i nepojmljivom. Žena je trebalo da se uda i da vodi domaćinstvo, a Emili je takav život smatrala noćnom morom. Nikada se nije udavala a zbog lošeg zdravlja je retko napuštala porodični dom. Pisala je strastveno, svakog dana i mnogo vremena je provodila u čitanju. Tokom života je objavila svega desetak pesama od skoro 2000 koliko je pronađeno nakon njene smrti i objavljeno posthumno zahvaljujući njenoj mlađoj sestri. Danas se Emili Dikinson smatra jednom od najvećih američkih pesnikinja svih vremena a njene pesme i danas inspirišu tumače i teoretičare.

 

4. Virdžinija Vulf

Virdžinija Vulf je bila engleska književnica. Jedna je od najvažnijih pisaca 20. veka i smatra se začetnicom feminističke kritike. Virdžinija je odrasla u učenoj porodici i udala se za izdavača zbog čega je imala pristup najelitnijim književnim krugovima tog doba, ali i mogućnost da književnosti pristupi i sa druge strane, često nedodirljive piscima, posebno ženama. Njeni romani su veoma eksperimentalni i odriču se dotadašnje tradicije realizma. U svojim teorijskim tekstovima je uvek isticala važnost ženske tradicije i naglašavala kako žene ne treba da se trude da kopiraju velike pisce već treba da dozvole da se čuje i njihov glas. Zbog svojih stavova je često osporavana kao književnica, ali novi talas feminizma uspeva da podigne njenu vrednost među čitalačkom publikom i dovede je na sam vrh književnog kanona 20. veka. Virdžinija Vulf je iza sebe ostavila više od deset romana i brojne eseje o književnosti. Izvršila je samoubistvo u martu 1941. godine.

 

5. Agata Kristi

Agata Kristi danas važi za najpoznatijeg pisca detektivskih romana i nosi titulu ,,kraljice zločina”. Napisala je oko 80 knjiga i upisana u Ginisovu knjigu rekorda kao najprodavaniji autor svih vremena (postoje podaci da su od njenih knjiga prodavaniji samo Biblija i Šekspirova dela). Agatin otac je umro kada je bila dete, a majka joj je bila prilično nekonvencionalna. Agata je verovala da joj je majka vidovita. Uprkos običajima tog doba, Agatina majka je smatrala da i devojčice treba da se školuju. Agatino obrazovanje je preuzela na sebe i ohrabrivala ju je da piše. Agatinu karijeru je prekinuo Prvi svetski rat za vreme kojeg je radila kao bolničarka. Kasnije je pričala kako joj je to iskustvo, kao i rad u apoteci tokom Drugog svetskog rata (gde je naučila mnogo toga o otrovima) umnogome pomoglo u daljem pisanju. Prvi roman je objavila sa 30 godina, nakon brojnih odbijana od strane različitih izdavača. Nakon toga je objavljivala redovno i često putovala na turneje. Sa svakim romanom je bila sve popularnija. Umrla je prirodnom smrću u 85. godini života. O njenoj sahrani su izveštavali mediji iz celog sveta.

 

 

6. Toni Morison

Toni Morison je jedna od vodećih figura u afroameričkoj književnosti. Dobitnica je Nobelove nagrade za književnost 1993. godine i tako postala prvi afričkoamerički pisac koji je poneo ovu nagradu. Toni je rođena u radničkoj porodici, ali je stekla formalno obrazovanje. Godine 1949. godine je upisala društvene nauke na Univerzitetu Hauard. Šest godina nakon toga je stekla master diplomu a 2005. godine Univerzitet u Oksfordu joj je dodelio titulu počasnog doktora. Osim što se bavila pisanjem, radila je i kao profesor na univerzitetu, držala brojne inspirativne govore a neko vreme je bila i na poziciji urednika u izdavačkoj kući Random House gde je imala važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti čitalačkoj publici. Njen angažman po ovom pitanju ostaje kao jedna od najvažnijih dostignuća njenog života. Prvi roman je objavila sa 39 godina. Kritika je hvalila njen stil, ali su mnogi imali zadrške prema temama koje je obrađivala. Već je njen drugi roman, međutim, nominovan za National Book Award i ime Toni Morison je ubrzo dospelo na sam vrh liste najvažnijih savremenih autora u Americi. Svaki sledeći roman je dočekivan sa velikim pohvalama, prevođen na sve veće svetske jezike i prodavan u milionskim tiražima. Objavila je desetak romana. Umrla je u 88. godini života

 

 

7. Maja Anđelou

Maja Anđelou je bila američka pesnikinja, prozaistkinja, glumica i scenaristkinja. Napisala je preko trideset književnih dela u kojima se uglavnom bavi problemima ekonomske, rasne i seksualne potlačenosti. Pored književnog stvaralaštva, ostala je upamćena i kao aktivistkinja. Bila je prijatelj Martin Lutera Kinga i njegov aktivan saradnik u borbi za jednakost u SAD. Nikada nije stekla formalno obrazovanje, ali je radila kao predavač na univerzitetima i dodeljeno joj je preko 30 počasnih doktorata. Većina njenih knjiga je autobiografskog karaktera. Smatrala je da će najbolje opisati problem svojih sadruga ako ih prikaže is sopstvene perspektive. Prvu knjigu je objavila 1969. godine. Bila je to autobiografija ,,Znam kako ptica u kavezu peva” koja ju je proslavila širom sveta. Za života je napisala sedam autobiografija, tri knjige eseja, nekoliko zbirki pesama. Bila je prva Afroamerikanka čiji je scenario pretočen u film. Glumila je u nekoliko filmova i televizijskih serija, a okušala se i kao režiserka. Danas se smatra jednom od najomiljenijih američkih pesnikinja svih vremena.

 

 

8. Dž. K. Rouling

Danas nema osobe ko ne zna za Dž. K. Rouling i njen serijal o Hariju Poteru. Pričajući o svom detinsjtvu autorka kaže da je od malena bila knjiški moljac i da je oduvek želela da se bavi pisanjem. Prvu priču je napisala sa šest godina, a prvi roman sa sedam. Na ideju o knjigama o dečaku koji ide u školu za čarobnjake došla je 1990. godine. Trebalo joj je čitavih pet godina da osmisli priču za čitav serijal. Kada je počela da šalje rukopis izdavačima bila je u veoma teškoj finansijskoj situaciji – živela je od socijalne pomoći. Mnogi izdavači su je odbili. Postoji priča koja kaže da ju je jedan od izdavača savetovao da ,,ni slučajno ne daje otkaz na poslu”, misleći, verovatno, da se nikada neće ostvariti kao pisac. Rukopis je ipak prihvaćen 1997. i prva knjiga je objavljena. Odmah je privukla pažnju javnosti i od tada Potermanija ne jenjava. Navodno su je savetovali da se ne potpisuje punim imenom jer muškarci prodaju mnogo više knjiga iz žanra fantastike. Otkud inicijali. Dž K. Rouling je napisala sedam knjiga o Hariju Poteru (po kojima su snimljeni i filmovi) i nekoliko pratećih knjiga o magičnom svetu Hogvortsa. Ukupno je napisala tridesetak romana od kojih su detektivski romani objavljeni pod (opet muškim) pseudonimom Robert Galbrajt. Danas je Dž. K. Rouling jedna od najprodavanijih pisaca na svetu. Istraživanja kažu da je bogatija od britanske kraljice.

 

Podelite: