Nemi vrisak koji ostavlja bez daha

"Nemi vrisak" Andžele Marsons nas poziva da preuzmemo odgovornost za svoje postupke. Oduzet je jedan nevin život, ali sklopljen je pakt. Može li se uhvatiti ubica pre nego što bude kasno?

U prilog tome koliko je ovaj roman sjajan govori to što sam ga po drugi put sa uživanjem pročitala. Anđela Marsons je Nemim vriskom započela Kim Stoun serijal i teško je uopšte zamisliti da je ovo njen debitantski roman.

Autorka je apsolutno sjajna u izgradnji likova, kako protagonista, tako i antagonista. Detektivki Kim Stoun možda manjka emocionalne inteligencije, ali je to ne sprečava da ima neprikonosnoven broj rešenih slučajeva. Ona bukvalno grize i nema mira dok ne završi započeto. Njen tim je jako poštuje i ceni, čini se da su se oni srodili sa njenim načinom ophođenja i da su sasvim ok sa njenim ponašanjem.

Verujte mi, onog trenutka kada budete saznali odakle potiču njeni problemi i gde je sada u odnosu na svoje teško detinjstvo razumećete je u potpunosti. Ovaj slučaj je nešto što će nju posebno da zaboli.

 

 

Kada počnu da se pojavljuju tela devojčica zakopanih na placu zatvorenog doma za nezbrinutu decu bude se i detektivkine uspomene iz detinjstva, a one su sve samo ne lepe. Istovremeno dok otkrivaju neidentifikovana tela, Kim i njene kolege pokušavaju da reše i tekući slučaj ubistava koja povezuje taj isti dom. Roman u samom startu počinje prvim ubistvom u nizu. Brutalno, bez trunke milosti.

Takvo je i svako naredno. Proračunato i prilagođeno osobi kojoj će ubica da presudi. Priča je kompleksna, pa je osim osnovne krimi triler priče i veoma emotivna. Sadrži brutalne scene koje mogu biti veoma uznemirujuće, ali za ljubitelje žanra je prava poslastica.

Da ponovim? Roman je sjajan. Autorka toliko dobro pliva u ovim vodama. Ona nas je pustila da upoznamo sve njene likove, ne odjednom, već dozirano, proračunato. Nikako nije dozvolila da se pored svih sumnji pre vremena otkrije ko je zločinac, pa je uspela i najveći preokret da smesti na nekoliko poslednjih stranica.

 

 

 

 

Tekst: Jelena, @mischiefs_journey_trough_books