Nadija Hašimi, KAD JE MESEC NISKO

Kad je mesec nisko je potresna priča o životima ljudi čije su sudbine odredili neki moćnici, rukovodeći se svojim interesima, bez imalo osećaja za običnog čoveka koji strada. Nadija Hašima, koja je i sama migrirala iz Avganistana i u Ameriku došla sedamdesetih godina prošlog veka, a koju su čitaoci već zavoleli čitajući knjigu Biser koji je slomio školjku, napisala je ovu knjigu sa takvom nežnom emocijom, kakvu može imati samo onaj koji piše o svom narodu.  
28.06.2021.
nadija hašimi, kad je mesec nisko

Onima koji potiču iz mirnih evropskih zemalja nemoguće je da do kraja shvate šta znači biti u situaciji da napustiš svoju kuću, svoju zemlju, grobove svojih predaka, da bi svojoj deci obezbedio život bez straha za goli život. Iako mnogi imaju empatiju za njih, za razliku od onih koji se prihvatanju izbeglica glasno protive, niko nije u stanju da razume bol koji oni sa sobom nose. Svi oni sanjaju o povratku na mesto odakle su potekli, pa makar i posle smrti, da svoja tela daruju svojoj zemlji, postajući ponovo deo nje.

Centralni lik knjige je Feriba, devojčica koja odrasta bez majke. Iako suočena sa brojnim predrasudama, ona uspeva da se obrazuje i postane učiteljica, a ubrzo se i udaje za Mahmuda sa kojim dobija troje dece. On se prema njoj ponaša sa velikim poštovanjem i ljubavlju i njeni dani su ispunjeni istinskom srećom. Međutim, ceo njen svet se ruši kada Talibani ubiju Mahmuda. Tako Feriba sa svojom decom napušta Kabul i kreće na neizvestan put ka Evropi. Sa sobom nosi lažne belgijske pasoše i odlazi na „izdajničko“ putovanje u Englesku u kojoj živi njena sestra sa svojom porodicom.

Kroz novu Laguninu knjigu pratimo njihovo opasno putovanje preko Irana, Turske, Grčke, Francuske i Italije koje sa sobom nosi svakakve muke, pa i nedostatak novca i hrane. Saleem, najstariji sin sa svojih petnaest godina, oseća odgovornost da nahrani porodicu, makar to značilo i da ukrade hranu. Borba je velika, a ona unutrašnja posebno teško pada.

U jednom trenutku, Saleem će se odvojiti od ostatka porodice i morati sam da nastavi put. Tako će biti prinuđen da se snalazi, boraveći po izbegličkim kampovima, spavajući na kartonu i uvek na oprezu da ne bude uhvaćen. Kroz sve što proživljava izvire i ljubav i tuga zbog gubitka oca.

Ono što čini male predahe od stvarnosti kroz koju prolaze, jesu nasumična dobra dela nepoznatih ljudi koje usput sreću, a koja vraćaju veru u čitavo čovečanstvo.

Autorka je uspela da nas izmesti iz udobnosti naših života i da učini da se uživimo u jednu drugu istinu i shvatimo kako je onima koji više nemaju dom i koje niko ne želi.

Podelite: