Mihael Martens, U POŽARU SVETOVA. IVO ANDRIĆ - JEDAN EVROPSKI ŽIVOT

Ovo delo nemačkog novinara i pisca Mihaela Martensa, velikog poznavaoca naših prostora, čitaocima donosi sveobuhvatnu biografiju našeg velikog nobelovca Ive Andrića. Knjiga je napisana kao rezultat dugogodišnjeg istraživačkog rada, tokom kojeg je autor prikupio mnoštvo materijala baziranog na arhivskim podacima, ali i iz razgovora sa poznavaocima Andrićevog života, i pretočio ga u uzbudljiv istorijski opis jednog burnog vremena.
17.04.2020.
mihael martens, u požaru svetova ivo andrić jedan evropski život

 

Sam naziv knjige „U požaru svetova, Ivo Andrić – jedan evropski život“ zapravo je parafrazirana rečenica iz Andrićeve priče Žena na kamenu: „Sagoreti bez ostatka, izgubiti se u opštem požaru svetova kao vatra u vatri“. Martens veruje da upravo ona najbolje oslikava Andrićev politički život.

Autor najpre opisuje život našeg nobelovca od rođenja u Bosni, preko sarajevskog atentata, diplomatske službe u Berlinu, pa sve do najplodonosnijeg perioda Andrićevog književnog rada tokom Drugog svetskog rata u Beogradu.

Posebno je zanimljiv deo koji se odnosi na Andrićevu ulogu kao ambasadora Kraljevine Jugoslavije u Berlinu sa početka rata, kroz koji se vidi njegova potreba da zaštiti svoju zemlju, a istovremeno ne kompromituje svoj lični integritet. U ovom balansiranju, on neizbežno dolazi u situaciju da podilazi aktuelnom nacističkom režimu, ali zato vodi i uspešne pregovore koji će mu kasnije, nakon rata, obezbediti da izbegne javni progon i prezir.

Iako knjiga opisuje burne istorijske događaje kroz život i delo našeg pisca, ona ipak obiluje i anegdotama iz Andrićevog života. Tako, na primer, u opisu njegovog susreta sa Titom, iz kojega možemo shvatiti da među njima nije bilo simpatije, upoznajemo se sa temom njihovog razgovora koji nije imao veze sa literaturom, već sa porokom pušenja i egipatskim faraonima.

U vreme Drugog svetskog rata, nakon ambasadorske funkcije, on odlazi u Beograd. Tu je živeo povučeno, pišući, a kao rezultat tog perioda nastala su njegova najveća dela.

Ono što autor možda nije do kraja uspeo da prikaže u ovoj knjizi jeste sama ličnost Ive Andića, za koju i sam kaže da ju je teško objasniti.

Svakako je važno napomenuti je da je Andrić bio i ostao Jugosloven, iako autor to ne želi da prizna i opisuje ga kao pravovernog Evropljanina. Međutim, on kritikuje njegov predlog da se Titu dodeli Nobelova nagrada za mir, smatrajući ga masovnim ubicom.

Na kraju, možemo konstatovati da je ova višeslojna biografija našeg nobelovca svakako vredna čitanja, kako sa istorijskog aspekta, tako i iz potrebe boljeg upoznavanja same Andrićeve ličnosti i dela. Možda i važnije od toga, ova knjiga je prilika da se nemačka publika upozna sa ovdašnjim društvom i prilikama kroz burni XX vek.

 

 

 

 

 

Podelite: