LJUDSKI ROD, Tom Filips

,,Ljudski rod” Tomasa Filipsa je Al Gor kroz prizmu Montija Pajtona. Čitaoce treba upozoriti na rečnik kojim se pisac služi, kao i na činjenicu da tokom čitanja mogu osetiti sramotu zbog svoje vrste koju će, s vremena na vreme, iskreno kikotanje gurnuti u drugi plan.
26.01.2020.
ljudski rod, tom filips

Među brojnim humanističkim krugovima postoji uverenje da ljudsku vrstu odlikuje kontinuirani progres. Britanski pisac Tom Filips na to odgovara: jes, đavola.

Ljudski rod je u haosu još otkako je naša pramajka Lusi pala s drveta i umrla, samo da bi njene kosti bile otkrivene 1970. godine kada je postala zvezda paleontologije. ,,Ipak”, kaže autor, ,,jedini razlog što znamo za nju je zbog toga što je, prosto rečeno, zabrljala”. Sudeći po Filipsu, ljudi su veoma dobri u tome – mnogo bolji u greškama nego u postignućima. Piščev pristup temi je duhovit i otkačen i iako potraga za greškama ponekad liči na cepidlačenje, nemoguće je ne uživati u knjizi koja istražuje neobične manije (kao što je masovna panika zbog ideje da zle sile kradu ili smanjuju veličinu penisa) i sumanute akcije kao što je puštanje virusa koji može zbrisati vrstu sa planete kako bi se smanjio broj zečeva u Australiji.

Autor s lakoćom prelazi s teme na temu i mora mu se priznati da je na dobrom tragu: pojedini planovi čovečanstva pokazali su se kao prilično loši. Jedan od dobrih primera je konstantna borba demokratije da izbalansira tiraniju i spreči je da sklizne u autokratiju. Ne može se, takođe, poreći, osim ako ne dobijate nešto poricanjem, da smo skoro uništili planetu i da se sve vreme pravimo da je sve ok a zapravo bi, kaže autor, trebalo da trčimo okolo u panici kao da nam kuća gori... što donekle i jeste slučaj.

,,Ljudski rod” Tomasa Filipsa je Al Gor kroz prizmu Montija Pajtona. Čitaoce treba upozoriti na rečnik kojim se pisac služi, kao i na činjenicu da tokom čitanja mogu osetiti sramotu zbog svoje vrste koju će, s vremena na vreme, iskreno kikotanje gurnuti u drugi plan.

Izvor: Kirkus Reviews

Podelite: