Kratak vatreni okršaj sa Jelenom

"Kratak vatreni okršaj" Zite Rucke roman je koji nam pruža rendgenski snimak i provlači nas kroz ispisane redove pune života. Roman o odnosu majke i ćerke, žene i muškarca, ambiciji i starenju.
09.06.2023.
kratak vatreni okršaj sa jelenom

Još jedna knjiga u izdanju IK Prometej koja svojim obimom dokazuje da sjajni romani ne moraju imati četiristo, petsto, šesto stranica ili čitav dijapazon likova.

Autorka je koliko sam shvatila prvenstveno pesnikinja, uostalom kao i glavna protagonistkinja romana. Ona se služi tako divnim jezikom, predivnim rečima, koje nekada izgledaju kao ispaljene rafalnom paljbom.

Roma ne da se teško miri sa činjenicom da stari, već joj je nekako neverovatno da kao sedamdesetogodišnjakinka nije više privlačna muškarcima i ako oni nju i dalje privlače. Roma je kroz život imala neverovatno puno drama i neuspeha u svojim vezama, pa ju je eto i muž ostavio zbog mlađe žene.

Poglavlja se prepliću, te u svakom drugom Romina majka neobičnim, na trenutke preslatkim, pa onda neobično vulgarnim jezikom priča svoju priču. Ne priča je ona čitaocu, već uglavnom bunaru i tek na momente Romi.

 

 

Ona je preživela holokaust, dosta toga o položaju žena iz tog doba iz sasvim drugačijeg ugla se može čuti od nje. Treća žena, koja se kao senka nadvija u celoj knjizi, je Suzana, Romina ćerka. Talentovana pijanistkinja koja je iz sebi poznatog razloga napustila karijeru čudesnog deteta i pobegla od kuće. Koja očigledno luta i sakriva tragove da je otac i majka nikada ne pronađu.

Možda ovaj roman zvuči kao saga žena jedne porodice, ali mislim da on to nije. Prvenstveno je priča o starenju, promenama koje ono nosi sa sobom (autorka ih je sjajno dočarala) i nemogućnosti da se taj proces života tek tako prihvati. Takođe je priča o odnosu majki i ćerki, koji je skoro pa uvek vatreni okršaj, ali i priča o muško – ženskim odnosima.

Iskreno, ja sam se već na prvoj stranici zaljubila u Zitin način pisanja. Teške emocije, na kojima je roman zasnovan, autorka za tili čas dovede do takve banalnosti da se morate smejati. Ovo je roman toka svesti, a izgleda da je tok svesti jedne pesnikinje veoma haotičan, prepun metafora i konstantno nedorečen.

Zita ne odgovara na naša pitanja, moramo sami da dođemo do zaključka i verujem da će dve osobe teško isto videti priče junakinje ovog romana.

 

Tekst: Jelena, @mischiefs_journey_trough_books

 

Podelite: