Komšijske priče

Dejan Enev (1960) poznati je bugarski pisac i novinar. Posebno se ističe kao majstor kratke priče. Dobitnik je brojnih nagrada, a neke od njih su: Nacionalna nagrada za bugarsku književnost „Hristo Danov” i Velika nagrada „Helikon” za novu bugarsku prozu. Kao svoje uzore ističe Jordana Jovkova, Isaka Babela i Selindžera. Gospode, pomiluj se smatra njegovom najboljom zbirkom priča, i ovo je njen prvi prevod na srpski jezik.
15.09.2022.
komšijske priče

Osim toga prethodno se bavio raznoraznim poslovima kao što su moler, bolničar na odeljenju psihijatrije medicinske akademije, učitelj, tekstopisac u reklamnoj agenciji.

Nakon što sam pročitala njegovu biografiju shvatila sam koliko ličnih iskustava je preneo u svoje priče.

Dejanov stil, možda baš zbog novinarstva, je veoma britak.

 

Njegove priče su kratke i svaka u ovoj zbirci je bez završnice. Likovi svake od njih su obični ljudi slični nama, kao i oni sa margina društva. On stvara veoma ubedljivu atmosferu koja uz način pripovedanja čini da sve deluje sasvim stvarno.

Sam naslov ovu zbirku predstavlja kao hrišćansku, namenjenu malom čoveku namučenom životnim problemima koji se okreće nebu upravo ovim rečima kada nema više nikakvog drugog rešenja.

I onda se ponekad dese čuda o kojima slušamo inače kroz život. Ovde nam o tim čudima ili jednostavno slučajnostima, u zavisnosti kako gledate na to, pisac veoma efektno pripoveda i uvek uz nagoveštaj i iščekivanje da li će biti čuda i ukoliko da, kakvog.

I bilo ih je, različitih, ali meni se čini da je tako malenim ljudima samo čudo i potrebno da bi mogli da se probijaju dalje i prožive nekako svoj mukotrpan život, pa nekada potpuno nesvesno ga sami sebi i stvore.

Ne bih pisala posebno o pričama, jer bi čitaocima kasnije izostao faktor iznenađenja. Meni su se iskreno dopale sve, neke su me baš iznenadile.

Mrtvačnica mi je omiljena priča iz zbirke. Duža je u odnosu na ostale, ali ipak je priča u kojoj ima više likova i svi su detaljno razrađeni, sa svim svojim manama i vrlinama. Epilog priče je što se mene tiče trebalo da bude epilog zbirke.

 

„Ponekad poželim da ga ima, a ponekad mi je svejedno. U svakom slučaju, kada mi je teško, ja pogledam u nebo.“

 

Podelite: