JUKIO MIŠIMA – PRIČA O PISCU KOJI JE IZVEO DRŽAVNI UDAR I POČINIO SEPUKU

Jukio Mišima bio je jedan od najuticajnijih autora posleratnog Japana. U vreme kada je umro, 1970. godine, bio je slavan i međunarodno priznat. Iako nikada nije dobio Nobelovu nagradu, bio je nominovan čak tri puta.
01.07.2020.
jukio mišima priča o piscu koji je izveo državni udar i počinio sepuku

Šta je to nagnalo ovako uspešnog pisca da počini javni sepuku?

Mišima je bio duboko konfliktan pisac što se može videti u njegovim brojnim tragičnim pričama poput Zlatnog paviljona. To je mračna knjiga sa dosta uznemirujućih prikaza, koja predstavlja svet lišen nade i smisla. Čitajući ga, možemo razumeti da je Mišima bio ličnost koja bi počinila samoubistvo. Ipak, pravi motivi koji stoje iza sepuka ostaju misterija, iako neki detalji iz njegovog života mogu dati nagoveštaj.

FORMIRAO JE DESNIČARSKU MILICIJU ZA ZAŠTITU TRADICIONALNIH JAPANSKIH VREDNOSTI

Delimično kao reakcija na levičarsku opsadu Tokijskog univerziteta, Jukio Mišima je stvorio Tatenokai 1968. godine, odnosno Društvo zaštitnika. Tu je okupio studente i stvorio tzv. „duhovnu“ vojsku čija je svrha bila „suprotstavljanje komunizmu, održavanje nacionlnog duha i odbrana cara“. Grupa je pratila bušido (samurajski kod) i uveliko trenirala.

ON JE POČINIO SEPUKU POSLE NEUSPELOG PUČA

Krajem novembra 1970. godine u Japanu se desio niz događaja koji su kasnije postali poznati kao Mišima incident. Naime, pisac je sa četvoricom svojih učenika pokušao da izvrši državni udar. Suština je bila da se odbaci ustav nametnut od strane Zapada i da se car vrati na presto. Pošto plan nije uspeo, Mišima se vratio u komandu i izvršio sepuku, ritualno samoubistvo tokom kojeg se mačetom iseče stomak. Tom činu najčešće asistira pomoćnik koji mu odseca glavu, pomažući mu da se ne muči umirući sporo. Mišimin prvi pomoćnik iz nekoliko pokušaja nije uspeo da uradi što je trebalo, tako da je i sam izvršio sepuku, dok je njegov posao završio drugi od trojice živih učenika, koji su se nakon toga predali.

NAPISAO JE AUTOBIOGRAFSKI ROMAN O ZATVORENOM HOMOSEKSUALCU

Iako je bio oženjen i imao dvoje dece, Mišimu je veoma privlačila homoseksualnost, a mnogi roman Ispovest maske smatraju autobiografskim. Takođe, on je dosta vremena proveo radeći u tokijskim gej barovima, navodno istražujući za roman, a kasnije, kada se bavio kabukijem i pozorištem, upoznao je mnogo glumaca koji su igrali žene (onagatama), od kojih su mu neki postali bliski prijatelji i, navodno, ljubavnici.

BAKA GA JE KIDNAPOVALA KADA JE BIO NOVOROĐENČE

Kada je imao svega nekoliko nedelja života, Mišimu je kidnapovala njegova baka Natsuko Hiraoka, unuka Ioritaka, preko kojeg je pisac bio direktni potomak prvog šoguna i jednog od najvažnijih ličnosti u istoriji Japana. Tako je on usvojio mnoge tradicionalne japanske vrednosti od svoje bake.

UBIO SE DA BI PORAZIO CARA

Akio Kimura, japanski profesor i kulturni kritičar, Mišimino samoubistvo vidi kao čin prkosa Hihohitu zbog odricanja od svog božanstva. Iako je cara duboko poštovao, on je smatrao da je takav carev čin doveo u pitanje smisao smrti miliona japanskih vojnika.

BAVIO SE BILDOVANJEM OD SVOJE TRIDESETE GODINE I VEŽBAO JE TEHNIKU MAČEVANJA KENDO

Očaran fizičkom lepotom, Mišima je odbacio estetiku intelektualizma, verujući da je ružno telo sramotno.

LAŽIRAO JE TUBERKULOZU DA BI IZBEGAO UČEŠĆE U II SVETSKOM RATU

Nezavisno od svoje fascinaciju slavnom smrću, on se ipak oslobodio službe tokom II Svetskog rata, glumeći tuberkulozu.

Podelite: