Danijel Kiz, CVEĆE ZA ALDŽERNONA

Cveće za Aldžernona je roman koji decenijama ne gubi na aktuelnosti. Ovo je večita priča o ljudskim naravima, želji za spasenjem i očaju nad svešću o sopstvenoj neumitnoj propadljivosti.

Zamislite da ste odrasli i da niste u stanju da učite brzo kao drugi, da učite uopšte. Zamislite da ne možete da se setite svoje prošlosti. Onda zamislite da vam kažu kako postoji lek za vaše stanje i da ćete uskoro biti kao i ostali, a da će te promene doneti sreću. Iščekivanje obećanog života, pa potom prepreke i poraz, jesu emocije kroz koje nas vodi Cveće za Aldžernona.

Mentalno zaostali mladić podvrgnut je eksperimentalnom tretmanu za povećanje inteligencije. Njegov napredak prati se uporedo sa napretkom laboratorijskog miša, koji će, kako vreme prolazi, biti simbol njegove borbe, nade i naposletku njegove strašne sudbine.

Knjiga je napisana je iz ugla mladića i sam tekst prati napredak njegove inteligencije. Ono što su na početku bile nepismene crtice i grubo opisana jednostavna osećanja, postepeno se pretvaraju u dirljivu ispovest čoveka koji u hodu upoznaje sam sebe.

Uporedo sa rastom inteligencije junak spoznaje pravila ovog surovog sveta, retroaktivno shvata svoje prošle odnose i gradi nove, prvi put se suočava sa ljubavlju i zbunjujućim aspektima seksualnosti.

Cveće za Aldžernona je, izuzevši fantastičnu premisu same radnje, jedna duboko tragična priča o ljudima, ljudskosti i o težini svesti. Ovo je knjiga koja pripada žanru naučne fantastike, a rekla je o životu više nego mnogi klasici.