ČITANJE NEBA

Toliko je napisano na temu čitanja knjiga, od pozitivnog dejstva na naš mozak, preko odabira prave knjige, kao i o nalaženju vremena za čitanje. Takođe, velika je istina da čitanje razvija našu maštu i da nam pomaže da otplovimo negde daleko od realnosti. Svi mi imamo potrebu za ulaskom u neki drugi svet, a knjige nam to omogućavaju. Ipak, možda i sami možemo postati pisci bez olovke.
27.08.2020.
čitanje neba

 

Ovi topli dani omogućavaju nam da više vremena provodimo napolju. Ponekad je lepo sedeti u prirodi sa knjigom u ruci i uživati u njenom sadržaju. Međutim, koliko često nam padne na pamet da raširimo neko ćebence, ugodno legnemo na leđa sa rukama ispod glave i jednostavno gledamo u nebo? Prestari smo za to? Neee! Za tako nešto ne važe godine!

Prijatelj mi je ispričao priču. Poveo je sina sa drugarom na Avalu. Jedno vreme ih je gledao kako igraju fudbal, a onda je pomislio da je šteta što se nije setio da ponese neku knjigu i malo uživa i sam. Tada mu je palo na pamet da se jednostavno izvali u hlad nekog drveta i počne da „čita“ nebo.

Kako mi je objasnio, isprva je samo zurio u plavetnilo kojim su promicali letnji beli oblaci najrazličitijih oblika. Ali, kako je vreme prolazilo, počeo je da vidi čitavu priču. Sve je počelo od jednog „Indijanca“, oblačka koji je zasigurno mogao biti lik sa perom u kosi, a onda je mašta uzela maha. Pred njegovim očima se polako razvijala čitava priča o dečaku koji je možda bio baš on, a koji se sada našao pred poglavicom miroljubivog plemena. On ga je uveo u svoje selo u kome je bujao život – mnoštvo dece se igralo na potoku dok su žene potapale odeću, pričale i smejale se. Starije devojčice bile su zauzete pravljenjem ukrasnih traka koje su kasnije nosile umesto današnjih narukvica i lančića. Na drugom kraju sela bili su okupljeni muškarci oko velike vatre na kojoj se peklo meso koje su tog dana ulovili. Mogao je čuti pucketanje vatre i osetiti miris mesa i duvana koji se pušio iz njihovih lula. Nešto dalje bila je šuma, mesto zaštite, ali i opasnosti koja možda vreba. Ipak, njegova mašta nije želela da gleda sukob. Umesto toga, „čitao“ je o slobodi. Čuo je zvuk vodopada koji dopire iz daljine i video nekoliko već stasalih dečaka koji stoje u potoku hvatajući ribu. Počeo je da misli o značenju slobode. Šta je ona značila za njih? Šta je, pre svega, značila njemu? U jednom pogledu mogao je da sagleda svoje detinjstvo i shvatio je da je ova priča koju je upravo „čitao“ bila njegova dečačka maštarija. Znao je da se među tim vrednim devojčicama krije i njegova prva ljubav o kojoj je maštao svake večeri kao dečak. Sada ju je mogao videti i primetio je kako mu se smeška. Malo kasnije, stidljivo je prišla i stavila mu na ruku kožnu narukvicu koju je upravo napravila. Bio je beskrajno srećan...

Vreme je odmicalo, a njegovu priču najednom je prekinula lopta koja ga je tresnula po sred stomaka. Dečaci su dotrčali smejući se. „Jesi li ti to zaspao?“, pitali su ga. „Ne“, rekao je. „Malo sam čitao knjigu neba“. Oni su slegli ramenima, ne razumevši ni reči i otrčali dalje. A on je ostao sedeći da još dugo gleda u sebe, svež i ponovo slobodan.

Podelite: