Čitanje i usamljenost

Jednostavno rečeno, istraživanje „Knjigoljupci naspram štrebera“ pokazuje da, premda se na strastvene čitaoce često gleda kao na čudake, taj stereotip bi mogao biti istinit samo u slučaju onih ispitanika koji čitaju dela iz oblasti esejistike.
03.08.2019.
čitanje i usamljenost

Ako ste knjigoljubac, sigurno ste već čuli dobromanerne (ali i one na baš tako dobronamerne) opaske kako vas čitanje čini društveno neprilagođenim i da samo usamljenici imaju vremena za tako nešto.
Međutim, zanimljivo istraživanje koje dublje ulazi u psihološke, socijalne i kulturološke aspekte čitanja, sugeriše suprotno.
„Knjigoljupci naspram štrebera: čitanje fikcije nasuprot čitanja esejistike, divergentna povezanost sa socijalnim veštinama i simulacija izmišljenih društava“ naziv je rada koji su objavili psiholozi Rejmond A. Mar i Kit Oatli.

Rezultati ovog sveobuhvatnog ispitivanju govore o pozitivnom uticaju čitanja na mozak. A i ostala istraživanja sličnog tipa potvrđuju dobijene zaključke.
Jednostavno rečeno, istraživanje „Knjigoljupci naspram štrebera“ pokazuje da, premda se na strastvene čitaoce često gleda kao na čudake, taj stereotip bi mogao biti istinit samo u slučaju onih ispitanika koji čitaju dela iz oblasti esejistike.

Kako je to uopšte moguće?
Čitaoci fikcije poniru u svet književnih likova na način koji je sličan socijalnoj interakciji u stvarnom svetu. To im omogućava da poboljšaju ili bar održavaju sposobnost društvene komunikacije dok kod čitalaca nefikcije toga nema.
Proučavano je koliko su učesnici istraživanja bili izloženi fikciji i nefikciji tokom života, kao i njihov učinak na testovima empatije i socijalne inteligencije.
Što su učesnici više čitali fikciju, to su bolje prolazili na testovima društvenih sposobnosti, nasuprot, rezultata čitalaca esejistike i dela koja ne pripadaju fikciji.
Učesnici sa sklonošću za uživljavanje u priču, što je neodvojiv deo fikcije, bolje su predviđali svoje rezultate na testovima empatije. Starosno doba, inteligencija ili pismenost su mogli uticati na rezultate, ali ta odstupanja su uzeta u obzir prilikom analize dobijenih vrednosti.

Uživajte u fikciji, ali ne zaboravite ni dela koja to nisu jer se i u njima kriju mnoge istine i znanja koji će vas oplemeniti. Ovo istraživanje ne treba tumačiti kao predlog da fikciju treba čitati više od knjiga koje nisu romaneskno štivo, već samo kao odgovor na stereotipe tipa „oni što čitaju su usamljenici.“

 

Podelite: