Čije rođendane slavimo ovog maja?

Stigli smo do petog meseca u godini, pa nastavljamo dalje sa slavljem! Čiji nas to rođendani očekuju i koje autore slavimo, saznajte u nastavku teksta...

Nikolo Makijaveli - Dvostruko je zadovoljstvo prevariti varalicu.

Rođen je 3. maja 1469. u Firenci. Bio je italijanski državnik, pisac, filozof, istoriograf i politički teoretičar, jedan od utemeljivača politikologije. Oslobodio je politička razmatranja teoloških, moralnih i metafizičkih koncepata i začetnik je ideje nacionalne države. Od 1494. do 1512. radio je u državnoj službi, a na vlasti se uzdigao nakon 1498. godine, posle zbacivanja Đirolama Savonarole, dominikanskog monaha koji je jedno kratko vreme bio vladar Firence. Budući da je četrnaest godina radio kao diplomata, susretao se sa najmoćnijim ličnostima u Evropi. Držao je važne diplomatske propovedi u prisustvu Čezarea Bordžije i pred Svetom stolicom, gde je imao priliku da se bliže upozna sa političkim spletkama koje su ojačavale državu. Upoznao je mnoge svetske vladare i video kako su se upravo ti uticajni i moćni ljudi služili raznim prevarama da bi se održali na vlasti. To iskustvo poslužilo je Makijaveliju za pisanje jednog od najznačajnijih političkih dela svih vremena, pod naslovom Vladalac, gde navodi i opisuje mnoge strategije i zverstva koje su sprovodili pojedini veliki vladari u nameri da sačuvaju svoju moć, iako je to podrazumevalo svakakve zločine. Kad se porodica Mediči vratila na vlast 1512. godine, izgubio je državnu službu, a naredne godine bio je uhapšen i mučen pod optužbom da je kovao zaveru. Iako je ubrzo pušten, bilo mu je zabranjeno da radi u javnoj službi. Umro je 21. juna 1527. u Firenci.

Napisao je više od trideset dela, a najpoznatija su: Rasprava o Titu Liviju (dovršena 1518), komedija Mandragola (objavljena 1524), Istorija Firence (dovršena 1525) i Vladalac (objavljen 1532).

 

Amos Oz - Život je prolazna senka. I smrt je prolazna senka. Samo bol ne.

Amos Oz rođen je u Jerusalimu 4. maja 1939. godine kao Amos Klausner. Jedan je od najvećih živih pisaca Izraela i jedan od najčitanijih svetskih pisaca. Živi u Aradu. Studirao je filozofiju i književnost na Hebrejskom univerzitetu, a sada predaje književnost na Univerzitetu Ben-Gurion u Ber Ševi. Od 1967. godine je aktivista pokreta za rešavanje izraelsko-palestinskog sukoba. Njegovi roditelji Jehuda Arieh Klausner i Fania Musman, bili su cionistički imigranti iz istočne Evrope. Otac mu je bio magistar književnosti koji nije uspevao da nađe posao u Izraelu. Majka Fani nije uspela da se navikne na preseljenje i dugo se borila sa depresijom, da bi u vreme kada je Amos imao 13 godina izvršila samoubistvo. Ova tragedija je snažno uticala na njega i na njegov rad. Kako je sam rekao, veći deo onog što je napisao bilo je nastojanje da otkrije razlog njenog samoubistva. Zbog toga je i počeo da ispituje porodični život, psihologiju žene, muško-ženske odnose…

Potpuno je promenio život i preselio se u kibuc Hulda. Tamo je uzeo novo prezime i umesto očevog Klausner počeo da nosi prezime Oz što znači hrabrost, oženio se i dobio troje dece. U kibucu se nije najbolje pokazao na fizičkim poslovima, ali mu je pisanje išlo od ruke, pa mu je omogućeno da se više posveti tome. Kasnije je pričao kako ga je tada veoma grizla savest jer je smišljao priče dok su drugi stanovnici kibuca teško radili, brinuli o domaćim životinjama i obrađivali zemlju. Svog oca, majku, njihov život, majčinu borbu sa depresijom i sve što je potom usledilo opisao je u autobiografskom romanu „Priča o ljubavi i tami”, koji je objavljen 2002. godine i jedan je od najčitanijih romana današnjice. Po njemu je snimljen film koji je režirala Natali Portman. U tom romanu Oz paralelno piše o društvenom okruženju, odnosno stvaranju države Izrael, i opisuje i lični život, svoj susret sa slavnim Davidom Ben-Gurionom, majčino samoubistvo, očevu zatvorenost i ćutanje o porodičnoj tragediji. Uprkos tome što je činjenica da je u „Priči o ljubavi i tami” opisao svoj život, uvek je isticao da to nije njegova autobiografija, nego samo, kako ju je nazvao, Priča u kojoj je mnogo toga izmišljeno.

“Priča je sve: fantazija, noćna mora, razmišljanje, to su i sećanja”, rekao je jednom na tu temu Oz.

 

Ijan Fleming - Nikada ne reci ’ne’ avanturama. Uvek reci „da“, inače ćeš voditi veoma dosadan život.

 

Ijan Lankaster Fleming rođen je u Londonu 28. maja 1908. Britanski pisac i novinar, najpoznatiji kao tvorac serijala romana o Džejmsu Bondu. Školovao se u Itonu. Proslavio se serijalom romana o tajnom agentu 007, jednom od najvećih hitova književnosti 20. veka, još poznatijem po filmovima koji se snimaju i danas.

Prvi film o Bondu snimljen je 1962. kad se u ulozi Bonda pojavljuje Šon Koneri, koji glumi u sledećih pet filmova. U ulozi Bonda se do danas oprobalo 6 glumaca.

 

Frenk Baum - Naučio sam da gledam na slavu kao na prašinu koja, kada je uhvaćena, nije vredna posedovanja; ali ugoditi detetu je mila i ljupka stvar koja greje srce i donosi svoju nagradu.

Lajmen Frenk Baum rođen je 15. maja 1856. godine. Bio je američki dečji pisac, poznat široj publici po svom romanu „Čarobnjak iz Oza“, koji je doživeo brojne pozorišne, filmske i televizijske adaptacije.

Mladi Frank je bio krhko, osetljivo dete, manje fizički aktivno od ostale dece, zbog naizgled urođene srčane mane. Imao je srčane smetnje, manifestovane sinkopom, često izazvane emocionalnim stresom.Budući da su mu roditelji obezbedili školovanje kod kuće, Frenk je u detinjstvu imao malo drugova. Mnogo vremena provodio je u očevoj biblioteci. Čitajući tada popularne dečje bajke, razvio je odbojnost prema zastrašujućim stvorenjima i nasilju u njima, pa je počeo da ih adaptira i daje drugoj deci na čitanje. Kasnije je počeo da piše i sopstvene priče.

Lajmen Frenk Baum napisao je sve ukupno 55 romana, 83 kratke priče, 200 pesama. Često je nastojao da svoja dela adaptira za pozorište ili film. U svojim pričama predvideo je medije poput TV-a, laptopa i bežičnog telefona.

 

 

Dante Aligjeri - Put koji vodi ka slavi nikada nije posut cvećem.

 

Dante Aligijeri je bio jedan od najvećih italijanskih srednjovekovnih pesnika i filozofa. Poznati italijanski pisac Bokačo, pesnik Petrarka i Dante čine fantastičnu trojku italijanske književnosti.

Rođen je 31.maja 1265. godine u Firenci. Porodica mu je bila plemićkog porekla, ali u vreme kada se on rodio, bogatstvo je već uveliko nestalo. Završio je Univerzitet u Bolonji, jedan od najpoznatijih univerziteta tog doba. Za vreme studija je bio pod velikim uticajem Bruneta Latinija, najcenjenijeg srednjovekovnog učenjaka. Međutim, Latini ga nikada nije podučavao, već samo savetovao i ohrabrivao. Dante je, zauzvrat, ovog velikog majstora pomenuo u svom remek-delu, pod nazivom “Božanstvena komedija“. Bio je oženjen ženom s kojom su mu roditelji ugovorili brak, i s njom je imao kćerku i dva sina.

Međutim, svoju pravu ljubav je upoznao kada mu je bilo samo 10 godina. Zvala se Beatriče i bila je nekoliko meseci mlađa od njega. U tamnocrvenoj haljini Danteu je izgledala kao oličenje lepote nebeskog anđela. Beatriče je umrla kada je Danteu bilo 25 godina, ali je njihova veza bila veoma stvarna u Danteovoj mašti i delima posvećenim njoj. Njeno ime se pojavljuje u delu “Novi život“, a u Božanstvenoj komediji ju je predstavio kao anđela čuvara koji ga je povremeno prekorevao, a povremeno ohrabrivao u njegovoj potrazi za spasom. Dante se strastveno bavio politikom, koja je početkom 14. veka prouzrokovala njegovo izgnanstvo iz Firence. Naime, pokušavajući da pomiri dve suprotstavljene političke strane, optužen je za ucenu, rušenje mira u gradu i neprijateljski stav prema papi. Ispostavilo se da je izgnanstvo pozitivno uticalo na razvoj njegove pesničke karijere.

Svoje remek-delo “Božanstvenu komediju” pisao je u periodu od 1308. do 1321. godine. Delo je vrlo brzo privuklo pažnju velikog broja saosećajnih ljudi, pozitivne kritike su isijavale sa svih strana, a Dante je postao poznat i poštovan umetnik. Božanstvena komedija je epska pesma koja govori o hrišćanskom životu posle smrti, ali daje i odličnu sliku srednjovekovnog sveta. Obuhvata tri dela: Pakao, Čistilište i Raj. Pesma je napisana u toskanskom dijalektu, a ne na latinskom jeziku, što je umnogome uticalo na dalji razvoj i zvanični jezik Italije. Naime, pre ovog velikog dela, italijanski jezik se uglavnom koristio samo u govoru, sastojeći se od pregršt dijalekata, dok je zvanični pisani jezik bio latinski. Od pojave Božanstvene komedije, italijanski se sve više isticao i ubrzo postao zvanični jezik. Ovo delo je cvetalo i pronalazilo svoje mesto u svetu čitavih 650 godina, a proglašeno je najkvalitetnijim delom klasične književnosti kada je Đovani Bokačo napisao Danteovu biografiju 1373. godine. Mnogi drugi pisci su takođe hvalili i ugledali se na Dantea, a jedan od njih je i engleski pesnik T. S. Eliot, po čijem mišljenju Dante i Šekspir čine dva ogromna dela modernog sveta, a treći ne postoji.

Poznata Danteova dela su takođe i: Rime, Cvet, O ljubavi, Novi život, Monarhija, Gozba, Pisma.

 

 

 

Tekst: Jelena, @mischiefs_journey_trough_books