ČETRNAESTI VOJVODA I DEVET BABA

Istoričar Đorđe S. Krstić pod naslovom "Zaboravljeni svet" piše, umesto predgovora, da Antić u ovoj knjizi uvodi čitaoce u jedan svet novovekovne Srbije koji često zaboravljamo ili namerno potiskujemo u drugi plan.
06.04.2020.
četrnaesti vojvoda i devet baba

On smatra da je najveća vrednost knjige što je autor napisao tekstove za najširu čitalačku publiku koja je često zavedena na stranputice umesto da joj se na pravi način objasni i ukaže na greške, na nespretno, pa prema tome, neuspelo vođene diplomatske pregovore, na političke projekte koji su bili nerealni jer onda bi svima bilo jasno zašto su posledice bile katastrofalne.

Knjiga čudnovatog naslova predstavlja nam iz novog ugla Srbiju devetnaestog i ranog dvadesetog veka. U 40 poglavlja, sažeto i jasno, opisani su razni aspekti političkog, društvenog i kulturnog života Srbije.

Počev od u javnosti često spominjanih velikodržavnih programa, političkih ubistava i tolerancije, preko nedovoljno poznatih običaja u ishrani, putovanjima, privatnom životu, odnosu prema manjinama, susedima i velikim silama, viđenju budućnosti, praznoverja, istorije pojedinih oblasti u kojima živi srpski narod... do predstavljanja originalnih istraživanja o diplomatskoj istoriji, prošlosti igara na sreću, vojnog saniteta, „balkanskog kolonijalizma" i pretendovanja stranih i samozvanih prinčeva na tron Srbije.

Ko je prvi put viknuo " Živela Velika Srbija"?

Iz knjige se može saznati kada je i ko je prvi put viknuo " Živela Velika Srbija" (Apis na streljanju 1917.), ko je bio Zagrepčanin koji je živeo u Njujorku, a tvrdio da je potomak kneza Lazara i zainteresovan je da postane srpski kralj.

Devet baba iz naslova knjige su deo priče o razvoju zdravstvene službe u Srbiji koja se još i posle oslobođenja od Turaka oslanjala na magijske metode lečenja.

Devet golih baba je za noć istkalo košulju kroz koju su se provukli knez Miloš sa porodicom i 300 momaka da bi se zaštitili od kuge (1837).

Autor se potrudio da zadovolji znatiželju čitalaca i da ih obavesti šta se dogodilo sa potomcima Ilije Garašanina, Jovana Ristića, Nikole Pašić, Živojina Mišića, Đorđa Simića i Vladan Đorđevića nakon njihove smrti.

Posebno zanimljivo poglavlje je o toleranciji kod Srba prema manjinskim zajednicama koje otkriva neke od naših uvreženih zabluda.

 

Izvor: Tanjug

Podelite: