Bekim Sejranović, LJEPŠI KRAJ

Ovo je novo izdanje knjige Ljepši kraj Bekima Sejranovića, koje je kao omaž nedavno preminulom autoru objavila Booka. To je donekle nastavak romana Nigdje, niotkuda, priče koja govori o besmislu rata i ljudskim tragedijama nastalim iz političkih interesa, a kroz pogled bosanskog izbeglice. Za razliku od prethodne, Ljepši kraj je sa nešto manje događaja i likova, ali prepun dubine emocija i misli.
03.07.2020.
bekim sejranović, ljepši kraj

Priča počinje u jednoj brvnari u zabitom delu Bosne u kojoj se glavni junak priseća svoje prošlosti, pokušavajući da prevaziđe tugu posle kraja ljubavne priče sa jednom Norvežankom, a zatim se nastavlja u Oslu, Hrvatskoj, Srbiji, Brazilu i Indiji.

Ovaj umorni intelektualac, koji je već digao ruke od bilo kakve nade u nešto bolje, prepušten reci života koja meandrira, više ne oseća potrebu da se trgne i zapliva, već samo čeka da život prođe kao neko nužno zlo. Pošto je dobio otkaz na mestu predavača na fakultetu u Oslu, jer je rešio da ostane u Brazilu duže nego što je nameravao, te se više meseci naprosto nije pojavio na radnom mestu, on prihvata da radi kao poštar. Jedino što mu je bitno jeste puka egzistencija, tako da novi posao ne doživljava kao nešto loše. On je potpuno ravnodušan prema svemu što se dešava, da nema čak ni ideju da bi mogao nešto da promeni.

Sejranović nas kroz knjigu vodi u dva vremenska smera i kroz dve ljubavne priče – jedna je smeštena u Norveškoj, a druga u Bosni. I dok se u napuštenoj kolibi priseća bivšeg života i reči Katrine da bi između nje i hašiša izabrao ovo drugo, svestan velike istine u tome, u njegov život ulazi jedna nova žena. Lepa Alma živi u okruženju kojem očigledno ne pripada, u seoskoj zabiti u kojoj dominiraju primitivizam i zatucanost i čiji su glavni žitelji vehabije. Na nju ta atmosfera ne utiče porazno, naprotiv, ona je puna snage, volje i hrabrosti da se nosi sa životom. Takva žena našem junaku donosi novu veru da ne mora sve da bude tako crno i da izlaza ima i bez opijanja i droge. Njegova melanholija polako bledi, a život ponovo poprima boje.

Autorov stil karakteriše jednostavnost i jasnoća, a on životne istine i emocije prenosi na brutalno realan način, lakim rečenicama, ali nimalo banalnim. Njegovi opisi su često toliko jaki da će čitalac teško ostati neispunjen snažnim emocijama. Napisan u prvom licu, Ljepši kraj, baš kao i prethodni roman, čini da priča dobije na još većoj realnosti, tako da je utisak isti kao da čitate autobiografsku priču.

I baš kao što sama knjiga i nosi naziv, na kraju čitanja ćemo ostati sa stidljivim osmehom i nadom da možda uvek postoji neki novi početak, odnosno lepši kraj.

Podelite: