žene koje kupuju cveće

ŽENE KOJE KUPUJU CVEĆE

Vanesa Monfort

Kad bi trebalo da odabereš samo jedan cvet od svih, koji bi to bio?
Prevedeno na više od dvadeset pet jezika širom sveta.
Zarazna, smešna, romantična, iskrena, uzbudljiva priča o prijateljstvu u potrazi za ženskom nezavisnošću i epskom putovanju u središte snova savremenih žena.
U maloj centralnoj četvrti Madrida pet sasvim različitih žena kupuju cvec´e. Isprva ga nijedna ne kupuje za sebe: jedna to čini za tajnu ljubav, druga za svoju kancelariju, treća da bi ga slikala, četvrta za svoje mušterije, peta... za jednog mrtvog čoveka. Sve su na životnoj prekretnici, svakoj od njih potreban je putokaz da bi nastavila dalje. Ekscentrična i mudravlasnica cvećare Anđelov vrt okupljaće ih svakog četvrtka uveče da bi zajedno popile čašu belog vina i opustile se. Ubrzo će se među ovim ženama razviti prijateljstvo koje će im pomoći da preuzmu kormilo života u svoje ruke pa makar zaplovile i potpuno neočekivanim vodama.„Priča koja c´e vas nadahnuti i motivisati.“– Cuatro„Bilo je krajnje vreme da se neko posveti milenijalkama i shvati njihove želje i potrebe. Ovaj roman je razonoda, ali i preko potreban vodič za žene novog doba.“– casadellibro.com„Duhovita, nepretenciozna, a ipak nezaobilazna knjiga za svaku ženu – majku, ćerku, zaposlenu ženu ili domaćicu.“– librerianacional.com

Pošalji

ŽENE KOJE KUPUJU CVEĆE

Arijel
★★★★★
30.08.2022.
Uprkos životnom tempu koji diktiraju naši preambiciozno popunjeni planeri i osećaj da svakog časa moramo biti ona famozna najbolja verzija sebe, skoro bez izuzetka, usporićemo korak, podići pogled i prekinuti beskrajno skrolovanje ekrana koji su sabrali svu našu rasutu pažnju, ugledamo li pred sobom raskošnu lepotu nekog cveta. Jer pred cvećem koje je ljudima prognanim iz edenskog vrta ostalo kao uteha i nagoveštaj večno lepog, baš kao i naši daleki preci, zastajemo da bismo se divili simetriji baršunastih latica, krunicama koje samo što se ne vinu u vazduh ili mirisu koji kao da ne dolazi sa ovog sveta. Tu zaista retku moć da svojim nestvarnim bojama, volšebnom raznovrsnošću svojih čaški u času promeni naše raspoloženje, probudi zapretene emocije, izazove različite asocijacije. oplemeni prostor i zaustavi ubrzano vreme, cveće je sačuvalo u svim svojim pojavnim oblicima. Nekoga će opčiniti maslačak iznikao u pukotini asfalta, drugoga ruža koja se pomolila kroz ogradu pored koje je godinama nezaintresovano prolazi, treći će se zagledati u buket kala u rukama mladića sa kojim se upravo mimoišao, a poneko neće moći da prestane da razmišlja o hrizantemi sveloj na grobu davnopočivše gospođe ili o ljubičicama koje su jedini znak života u prozoru oronulog zdanja. Baveći se odnosom koji je čovek razvio prema cveću, istražujući verovanja i predanja drevnih naroda koja se vezuju za pojedine cvetne vrste, kao i njihovu vekovima usložnjavanu simboliku, proučavaci su ispisali čitave tomove florografije. U njoj povlašćeno mesto zauzima literatura posvećena takozvanom govoru cveća, nastala na temelju istraživanja ovog izuzetno bogatog neverbalnog jezika koji se svuda u svetu naziva jezikom anđela. Stoga ne čudi da jedna cvećara sa dugom tradicijom, jedinstvenom atmosferom i originalnim duhom koji delom duguje i mestu koje zauzima u umetničkoj četvrti centralnog Madrida, nosi upravo ime „Anđelov vrtˮ. Taj mikrosvet koji je ispunjen bujnim rastinjem, bojama, mirisima, pričama koje se prenose kroz generacije i tišinom u koja prosto mami da im kupci, birajući cvet koji najbolje izražava ono što osećaju, šapatom pridodaju i vlastitu pripovest, zahvaljujući književnici Vanesi Monfort (Barselona, 1975) postaje mesto radnje romana „Žene koje kupuju cvećeˮ. Ovo ostvarenje je svojom jezičko-stilskom jednostavnošću i sugestivnom atmosferom, već steklo ljubitelje u dvadeset pet zemalja sveta. Tome je prevashodno doprineo niz tema bliskih čitateljkama koje su sazrevale pod snažnim uticajem feminističkog pokreta koji ženama jeste doneo izvesnu slobodu, ali je i dodatno zakomplikovao i otežao njihove živote. Pet junakinja koje u „Anđelov vrtˮ svraćaju da kupe cveće iz posve različitih razloga, zahvaljući tajanstvenoj i razboritoj vlasnici cvećare Oliviji, veoma brzo će se zbližiti i bodreći jedna drugu rečima da je „život neodložan zadatakˮ, pristupiti njegovom rešavanju. Utičući jedna na drugu, Marina, Gala, Aurora, Kasandra i Viktorija će, u maloj cvetnoj oazi smeštenoj u Ulici Uertas, gde su živeli i sahranjeni njaistaknutiji pisci španskog jezika, pronaći način da se suoče sa prošlošću, nasleđenim inhibicijama, stečenim strahovima, snovima i ljubavima, odbace tradicionalne ili novoprihvaćene uloge, pređu preko granica koje su im zacrtale autoritarne majke i obnove se, baš kao biljke kojima je najzad ukazana pažnja kakva im je oduvek i bila potrebna. Tako će se, najpre pred sobom, a potom i pred drugima, svaka od njih, pokazati u punom cvatu. U zavisnosti od svojih trenutnih dilema, želja ili bojazni, verujem, među njima će se izdvojiti jedna od junakinja koja će steći vašu naklonost. A još sam dublje uverena da nećete imati naročitu dilemu oko izbora: prepoznaćete je lako, na prvi pogled, baš kao da ste kročili u izobilje „Anđelovog vrtaˮ sa idejom da odaberete cvet koji biste poklonile samoj sebi. U ovim kišnim i sparnim avgustovskim danima, ne manje uživanje od čitanja ovog romana pruža izdvajanje brojnih citata sa njegovih stranica koji katkad mogu zazvučati kao odgovori dobijeni pre nego što ste i postavili pitanje, potom detaljnije upoznavanje spomenutih književnih dela, kulturnih znamenitosti i umetničkih artefakata, istraživanje precizno navedene topografije i virtuelna šetnja utvrđenom rutom. I naravno, nezaobilazno pravljenje plej-liste melodija koje dopiru iz Književne četvrti, koje ćete slušati kada osetite potrebu da se mnogostruko inspirativnom romanu Vanese Monfort ponovo vratite.