ubica sa zelene reke

UBICA SA ZELENE REKE

Džef Džensen, Džonatan Kejs
"Ubica sa Zelene reke” je strip scenariste Džefa Džensena i crtača Džonatana Kejsa iz 2011. godine. U pitanju je priča ispričana po stvarnim događajima koja omogućava čitaocima da sagledaju dobro poznatu istragu o najpoznatijem serijskom ubici iz perspektive detektiva Toma Džensena.

Tokom 1980-ih, najveći prioritet policije u području Sijetla bilo je hapšenje ubice sa zelene reke, čoveka odgovornog za ubistva desetina žena, ali 1990. godine, kada je broj leševa iznosio najmanje četrdeset osam, slučaj je bio stavio u ruke jedinog detektiva, Toma Džensena. Nakon dvadeset godina, kada je ubica konačno uhvaćen uz pomoć DNK tehnologije, Džensen i kolege detektivi proveli su 188 dana intervjuišući Gerija Ridžveja u pokušaju da saznaju njegove najtačnije tajne - epski sukob sa zlom koji se pokazao uznemirujućim i nadrealnim kako se može zamisliti.

Pošalji

UBICA SA ZELENE REKE

Valahiru
★★★★★
07.06.2022.
Pre svega bih podsetio da je ova priča zasnovana na istinitim dogadjajima, što samo dodaje težini svega. Ovaj grafički roman ovenčan je prestižnom Eisner nagradom. Detektiv Tom Džensen zadužen je za lov na najgoreg serijskog ubicu u istoriji Sjedinjenih Država - Ubicu sa Zelene reke. Ubica je odgovoran za smrt više od četrdeset osam žena i devojaka. Kao što Stiven King kaže, uvodno poglavlje ovog romana zaista je toliko strašno, da su me podilazili žmarci nakon njega. Ta količina zlobe prikazana običnim crtežom, prikovala me za ostatak dela. Pratimo celu priču, tačnije ono što je sin Toma Džensena saznao od oca. Saznajemo kako se tim detektiva borio da nadje ubicu, kroz šta su prolazili oni, a kroz šta porodice nesrećnih žrtava. Vidimo strah, bol, stravu i užas prenete nam realističnim crtežima. Bilo je naravno nekih delova koji su bili monotoni, ali ništa što bi me odbilo od daljeg čitanja. Kroz priču se provukao bol, čovekova nemoć, svirepost ubice i njegova bezosećajna priroda. Bilo je dosta emotivnih scena, pogotovo na samom kraju, gde je čak i detektiv bio slomljen svojim saznanjima. Roman ne sadrži scene krvavih ubistava, kakve neki možda očekuju. Ovde je svega par scena ubistava, bez prikazane krvi ili nekih eksplicitnih scena. Svakako je priča odlična i bez toga. Koliko čovek može biti svirep? Koliko zla svako od nas u sebi ima? Koliko će to zlo "čučati" u nama, sve dok jednog dana ne izadje na površinu? Ubica je zapravo ubio (tačnije pokušao da ubije) dosta ranije, još u mladosti. Na sreću, taj pokušaj nije prošao sa smrtnim ishodom. Od raznih mučenja životinja, do još gorih dela koja je počinio, a na koja niko nije obratio pažnju, ni reagovao. Nikada. Previše je toga oko nas. Previše detalja koji su tu, samo ih ne vidimo ili ne želimo da ih vidimo. Ova priča podstakla me na dosta razmišljanja, uprkos tome što je tema jedna policijska istraga. Detektiv je dvadeset godina čekao da čuje odgovor na jedno pitanje - "Zašto?" Crtač Džonatan Kejs svojim sjajnim crno-belim crtežima pridodaje celokupnom utisku i zaokružuje ga.