u jesen

U JESEN

Karl Uve Knausgor
U svojoj novoj knjizi Karl Uve Knausgor nam predstavlja prikaz sveta očima jednog budućeg oca koji piše svom detetu koje je još uvek u majčinom stomaku. Njegova želja je da ga upozna sa svim onim sa čim će se dete susretati tokom svog života. Takođe, kako sam otac kaže, on rečima koje ispisuje i samog sebe podseća na svu lepotu života. U jesen je knjiga puna čulnih slika i odvažnih misli ovog velikog pisca.

U JESEN je prvi od četiri toma lične enciklopedije bliskog sveta koju otac piše svom nerođenom detetu.

„Sada, dok ovo pišem, ti ništa ne znaš ni o čemu, ne znaš šta te očekuje, u kakvom svetu nastaješ. A ja ništa ne znam o tebi. Video sam sliku na ultrazvuku, i držao sam ruku na stomaku u kojem ležiš, to je sve.“

Dete će se roditi. I otac seda da mu piše. Hoće da pokaže detetu šta ga čeka, mnoštvo fenomena i materije, životinja i ljudi koje nazivamo svetom. Piše o suncu i o jazavcu, o termosu i o mokraći, o krevetu i o samoći, dok dete raste u tami.

„Tu divotu, koju ćeš uskoro sresti i videti, veoma je lako izgubiti iz vida, a načina na koji se to može desiti ima skoro koliko i ljudi. Zato ti pišem ovu knjigu. Hoću da ti pokažem svet kakav je, tik uz nas, sve vreme. Samo tako i ja mogu da ga ugledam.“

„Himna životu i ljubavi… Ova knjiga je potvrda i prihvatanje života… otvara se nebu i zemlji, otvara onome što je bilo i onome što će doći, onome što raste i onome što umire, visinama i dubinama, puna milosti i ljubavi.“

Emil Oto Sivertsen, Fedrelandsvenen

„Prava je radost otvoriti novu knjigu Karla Uvea Knausgora. Uvodi čitaoca pravo u jedan vitalan univerzum pun odvažnih misli i čulnih slika.“

Ingun Ekland, Aftenposten

„U jesen pokazuje da Karl Uve Knausgor ima dovoljno veštine, stila, hrabrosti i zamaha da nas zainteresuje. Ništa u ovom svetu što nadmeno uzimamo zdravo za gotovo piscu ne promiče. On najprostije, naizgled najbeznačajnije stvari posmatra drugim očima, obrće ih, i s vremena na vreme ispunjava na način koji prevazilazi sposobnost nas čitalaca. A baš zato imamo umetnost.“

Ruar Eskild, Haugesunds avis

 

„Kada se tekst uzdigne iz hiperrealizma u velike perspektive u tekstovima kao što su ’Okviri’, ili ’Žabe’, nastaje blesak tipičnog knausgorovskog efekta, u kojem mala stvar prevaziđe svoje granice i vodi u razmišljanja o velikim pitanjima.”

Marta Nurhejm, NRK

 

„U jednom norveškom opusu punom lepih knjiga, u fizičkom smislu, U jesen je verovatno najlepša… A njeni najbolji tekstovi čine je jednako lepom unutra koliko i spolja.”

Terje Ejdsvog, Adreseavisen

 

„Uprkos čežnji čitalaca za velikim razmišljanjima, nakon one duge borbe ima nečeg osvežavajućeg i obećavajućeg u Knausgorovom oduševljenju malim stvarima.”

Bjern Ivar Fiksen, Klasekampen

 

„U najboljim trenucima, budući otac proseca kroz postojeće jezičke i emocionalne konvencije i pruža nam tračak onog istinskog.”

Trond Haugen, Dagsavisen

 

Pošalji

U JESEN

Valahiru
★★★★★
10.06.2022.
Ovu knjigu sam dugo imao u planu. Biću iskren, prvo me privukla fenomenalna naslovna. Doprineli su i brojni pozitivni utisci i vaše preporuke. U jesen je prvi od četiri toma koje Karl Uve Knausgor piše svojoj ćerki čije rodjenje očekuje. Knjiga je sastavljena od kratkih delova, eseja, i misli o stvarima i pojavama. Fascinantno je sve što Knausgor primećuje i spominje u pričama. Pisac proučava mnogima neuočljive, sitne detalje i daje im život uz svoje opise. Kada malo bolje razmislim, svestan sam i sam pojedinih detalja, stvari i činjenica, ali na njih nikada nisam obraćao preteranu pažnju. Telo ose zaista izgleda poput žuto-crnog viteza u oklopu, a benzin nema boju, ali se na asfaltu ili šljunku ipak presijava i rastače u spektar kraljevskih boja. Da li ste ikada obratili pažnju na svakodnevne stvari koje srećemo u životu, poput jabuka, zuba, žvaka, klozetskih šolja, termosa, svitanja ili tišine? Fascinantno, zar ne? Knausgor piše toliko slikovito, a ipak i prosto, da možete da zamislite scenu u glavi, zamislite sumrak i dete koje maže krišku džema u kuhinji, dok devojčica u sobi igra The Sims. Mami iz nas dosta sećanja i pomešanih osećanja. Bilo da su setna, srećna ili strašna, on uspeva da ih izvuče na površinu. Mnogi misle da piše o banalnim stvarima, svakodnevnim sitnicama, ali je zapravo u tome čar. Podstiče nas na razmišljanje i fascinira u toliko toga. Bar mene jeste. Bilo je i priča koje su mi se manje dopadale, neću poreći. Ipak, sve su bile bitne, sve su mi pružile odredjen doživljaj i podstakle me na razmišljanje, makar kratkotrajno. Kada bi me pitali šta je tako specijalno u ovoj knjizi, ne bih vam mogao dati odgovor. Jedino vam mogu preporučiti da je kupite ili pozajmite i proverite i sami.