svemir opasan čežnjom

SVEMIR OPASAN ČEŽNJOM

Maja Grčić
Svemir opasan čežnjom je poetski univerzum koji je stvorila Maja Grčić. Iako autentičan i autohton nemoguće ga je percipirati, a ne primetiti odjeke naše modernističke poezije poput Drainčeve, svakako uz lični pečat autorke i karakteristike današnjeg vrmena.
Taj svemir predstavlja portal sigurnog bega ‒ medijum i mesto na kome se izražavaju najdublja i najiskrenija osećanja i misli. Uvodna pesma upravo nosi naslov „Portal sigurnog bega“, pisana je u muškom (univerzalnom) rodu, koja sugestivno uvlači čitaoca u ovaj poetski univerzum:
...Uklopljen u bezbroj neizrečenih reči
Sa nimalo blagosti opravdanja kroz noć trujem
Iz magličaste prašine tvojih osećanja
Pretim da te od zemlje odvojim...
Izražavajući ono neizrecivo i neuhvatljivo, što je pokopano duboko u unutrašnjosti, do čega se teško doseže i što se ljubomorno čuva, a što ova autorka nesebično i velikodušno deli, iako je svesna da:
...Svet je postao egoistički presto
I sva slutnja nestajanja u ljudima gori...
Lirsko ja će, što sugeriše i čitaocu ostati „poslednji samuraj ljubavi“, što je naglašeno naslovom ove pesme.
Ovaj lirski subjekat neretko izražava modernost, revolt i bunt, ali bez teške agresivnosti, iskreno priznajući:
...Najebala sam od svojih želja
Evo ubijene leže u piksli
I smrde sa opušcima prefinjenih cigara
Kao kakav spomenik ništavilu
Lažem, kradem i mrzim
Popila sam gomilu gluposti
Prevarila sebe odavno
I sad držim nečiju senku u krilu...
Ilustrujući i izražavajući najintimnije i najdublje unutrašnje slojeve, kao u ekstazi, ili u stanju hipnoze, pretačući ovaj trenutak samo(spoznaje) u ove predivne stihove pesme „Haos u vazduhu“.
Kao što Drainac izusti: „pesnik sa banditom boj bije“ („Bandit ili pesnik“) i u poeziji ove autorkre vojuju bitanga i dama, svaka sofisticirana na svoj način, ne suprotstavljajući se međusobno, jer namera je:
... Duh mojim plačom ugušiti
Na papiru zabraniti, fotografijom ugasiti
Nisam preživela, nije mi se dalo
Sad lutam ponekad u nečijim mislima
Čeznem za divljinama
I čovekom u čoveku što ljubav skriva...
Ovi stihovi su eksplicitan izraz te čežnje kojom je obavijen ovaj portal ‒ medijum preko koga se izražavaju najintimniji sadržaji ‒ u ovom slučaju to je poezija, koja korespondira i sa drugim umetnostima (fotografijom).
Altruizam je povezan sa rok kulturom sa kojom se vodi dijalog u ovoj poeziji: „Lutka sa naslovne strane“, pesma posvećena Dejvidu Bouviju itd, kao i motiv devojčice koja nikada nije u potpunosti odrasla, koja neprestano traži i čezne za: čovekom u čoveku što ljubav skriva, pokušavajući da dosegne najviši ideal, koji se krije u naslovu pesme iz koji je ovaj stih, a koji je eksplicitno izražen i u stihovima:
Sve velike stvari odavno su umrle na nebu
I opet rodile se u zvezdama
Da još neko mene slobodu priziva..
Prizivanje slobode će podsetiti čitaoca i ohrabriti ga da teži ka istoj, ali i emitovati veliku dozu pozitivne energije, kojom obiluje ova poezija i kojom će se obogatiti svako ko je bude čitao.
Stoga, grown up! Ne samo večne devojčice i dečaci, nego i svi ostali, svi zajedno do čoveka u čoveku što ljubav skriva, a nakon toga do slobode.
Marina Đenadić
Pošalji