Dragan Rubeša
Rođen u Opatiji 1956. godine.
Na riječkom Ekonomskom fakultetu diplomirao je engleski i njemački jezik, a kraće je vrijeme živio u Londonu što je u profesionalnom smislu bilo od formativnog značaja za njegovu kasniju karijeru novinara i filmskog kritičara. Od sredine devedesetih godina u kulturnom prilogu Novog lista Mediteran počinju izlaziti njegove filmske kritike-eseji koje će objediniti u knjizi Govor tijela: zapisi o neholivudskom filmu, objavljenoj u izdanju AGM-a i Hrvatskog društva filmskih kritičara 2006. godine. Paralelno s tim, tekstovi mu izlaze u tjedniku Vijenac, časopisima Hollywood i Hrvatski filmski ljetopis te na Trećem programu Hrvatskog radija. Za svoj kritičarski rad Rubeša je 2003. godine dobio godišnju nagradu Vladimir Vuković koju dodjeljuje Hrvatsko društvo filmskih kritičara, čiji je također bio član.
Dugogodišnji je izvjestitelj s prestižnih europskih festivala Berlinalea, Cannesa i Mostre, kao i Locarna te udinskog Far East Film Festivala. Početkom dvijetisućitih selektor je filmskog segmenta festivala Mediteranske igre u Rijeci čiji je program obuhvaćao kinematografije sredozemnih zemalja. Pored toga, Rubeša je bio i dugogodišnji programski savjetnik zagrebačkog Subversive Film Festivala i ljubljanskog festivala Hiša strpnosti. Također, jedan je od inicijatora osnivanja riječkog Art-kina (s radom započelo krajem 2008. godine) te njegov stalni programski suradnik i pisac tekstova za mjesečne programe, dok je sa zagrebačkim Kinom Tuškanac surađivao na Filmskim programima kao autor uvodnika za filmske cikluse. U nekoliko navrata bio je i član Vijeća za audiovizualnu djelatnost pri Gradu Rijeci.
U istom gradu je 2022. godine preminuo. Posthumno mu je dodijeljena nagrada Vladimir Vuković za životno djelo za 2022. godinu, a po njemu su nazvane Nagrada Wild Dreamer Subversive Film Festivala i Nagrada kritičara Liburnija Film Festivala.
Napokon, ova knjiga programskih najava i manjinska politika je filma, koji „počiva na marginama, istražuje i iskazuje otpor", kako će reći. Efemera je stvar morala, kao što je to bio far u Kapu za Jacquesa Rivetta, Sergea Daneyja, Jean-Luca Godarda, Luca Mouletta. Politike krajolika Rubešijane zahvaćaju naš i vaš prolazni svijet kulture i njezin izvankulturni exergue, Draganova divlja misao preskače rampe klišejiziranog filmskog mišljenja. Također, filmska najava počesto je zadana, neslobodna forma. Ali u Draganovim najavama nema uzmaka. Pretapaju se filmovi koji su igrali u mjesečnom programu s onima koji ih rekontekstualiziraju, a da rampe medu njima nisu vidljive. Nismo uvijek sigurni što je od spomenutih komada igralo ni što možda nije spomenuto, a što je Draganov aluzivni program-antipod. Isprva, ovim slobodnim tekstovima programi ne nedostaju. U sedmom smo međuriječju Lumièreove galaksije, onom koji je Francesco Casetti nazao performans analizirajući trominutni kratkiš Artaud, dvostruki program Atoma Egoyana koji stara sličnu vrtoglavu mrežu višestrukih re-relokacija sve do povratka u kino. Lumièreova galaksija je filmski exergue, istodobno smo unutra i vani. „No ponekad je teško pomiriti dva naizgled nepomirljiva antipoda – profesiju programera i profesiju gledatelja", elaborirao je Rubeša.
(Iz uvodnog teksta Tanje Vrvilo)
Gotovo dvije i pol godine su prošle od odlaska Dragana Rubeše, dugogodišnjeg filmskog kritičara Novog lista, programskog suradnika riječkog Art-kina, te jednog od selektora zagrebačkog Subversive Film Festivala. U stručnim krugovima Rubešu pamte kao filmskog entuzijasta i erudita, koji je godinama posvećeno izvještavao s prestižnih europskih festivala, a poseban predmet njegova interesa bila je azijska kinematografija. “Rubeša je u glavi imao panoramu globalnog filma, ali je u svakom trenutku taj nepregledni total ispunjen kulturološkim šarenilom mogao zamijeniti krupnim planom, odnosno pomnom ekspertizom nekog (novo) autorskog opusa, nacionalnog trenda, stilske struje ili mješavine filmskih žanrova”, piše u svojoj posveti kritičarka Diana Nenadić. Osim “rubova svjetske kinematografije”, zanimala ga je i obrada društveno marginaliziranih tema i skupina, poput queer i LGBT filma.
Svoje tekstove objavljivao je i u Vijencu, Hrvatskom filmskom ljetopisu te u filmskoj emisiji Trećeg programa Hrvatskog radija, a kritike koje je pisao za Novi list objedinio je u knjizi Govor tijela: zapisi o neholivudskom filmu, objavljenoj u zajedničkoj nakladi AGM-a i Hrvatskog društva filmskih kritičara 2005. godine. Bio je i jedan od pokretača riječkog Art-kina za koji je pisao redovne mjesečne najave, sudjelovao u okruglim stolovima posvećenima filmskim redateljima te vodio razgovore s domaćim i stranim filmskim autorima.
“S Draganom smo gradili Art-kino, zajedno prvi puta ušli u tada prazno i zatvoreno kino, kada su svi mislili da pričamo o neostvarivom. No s njim dvojbe nikad bilo nije. Svojim je znanjem i strašću utkan u svaku godinu rada naše ustanove. Bio je naš prijatelj, programski savjetnik, vjesnik najnovijih filmskih novosti i najveći ambasador našeg kina”, poručili su iz Art-kina povodom Rubešine smrti u 66. godini. Njegovo nasljeđe nastoje i dalje pronositi kroz program Šifra: Rubeša, pokrenut u veljači 2023. godine, posvećen “koliko Draganu Rubeši, toliko i filmovima o kojima je pisao (ili je mogao pisati) te redateljima koji su se našli na listi njegovih kritičarskih preokupacija (ili su se na njoj mogli naći)”.
Kulturpunkt
Ostavi komentar