RAJ I DEMON
Septembarska oda
Neće ostati ni riječ. Raspadnuta. Dah.
Nagli krik još u grkljanima stinut.
Liftrazir i Lif, dva gorka paganina.
Neće ostati ni riječ. Ali će zračne struje
napustiti glasove, ako se ti
oko magle i tuge potrudiš.
Jer trulež grijehom pohodi zemlju,
najplašljiviji od kontinenata, koji
se opijenošću požudom kida.
U septembru uživaš jedan milenijum.
Jedan milenijum bićeš učahuren,
milenijumima zaboravljen…
Oni to drvenim kovčegom zovu.
Ležiš zaboravljen u omotaču; šume
uzmahnu disanje iznad toga.
Ali ni riječi više, to ostaje. Znak,
u kamenje urezane pjesme, koje se
iza plavocrnih borova zataje.
Ako ga prolomiš, uspjeće ti smiješak.
