meduze žive zauvek dok ih ne uhvate

MEDUZE ŽIVE ZAUVEK DOK IH NE UHVATE

Nađa Petrović
Meduze žive zauvek dok ih ne uhvate" je fascinantan roman Nađe Petrović koji otkriva dubinu i raznovrsnost uredničke profesije i književnosti. Nađa Petrović donosi svoj autentičan i vrcav glas, mladost hrabro suočenu s tradicijom, preplavljenu iskrenim emocijama. Ovo je glas koji književna scena priželjkuje, a autor Vladislav Bajac ga opisuje kao solistički, ali sa snažnim skrivenim horom koji ga prati. Petrovićeva stvara roman koji je istovremeno ranjiv i snažan, poetičan i uznemirujuć, prateći intimnu ispovest mlade devojke. Ovaj izuzetno emotivan i autentičan roman baca svetlo na istinu koju ne možemo ignorisati, razotkrivajući autorkinu dušu bez pardona, snažno i bez zadrške. "Meduze žive zauvek dok ih ne uhvate" je remek-delo koje otkriva duboke slojeve ljudske suštine i iskrenih emocija Nađe Petrović.

Izdavačka profesija, a sa njom i uredničko zanimanje, svoj najdublji i najširi smisao postigne kada otkrije (ili do nje „samo“ stigne) novi, a zapravo samopotvrđujući književni glas. Takav, autentičan, vrcav, hrabar, mlad, a iz dubine miran… dođe, gleda vas u oči i kaže: Evo mene između sna i jave, radosti i bola, drskosti i tradicije. Sav ja, sva ja.
To je glas Nađe Petrović; originalan, intiman, romantičan i surov, koji bi da prigrli, i samo njen. Solistički, sa skrivenim a glasnim horom koji je prati i podržava: to je vrsta mladosti koju književna scena priželjkuje.
Vladislav Bajac

Ranjivo i snažno, razigrano i uznemirujuće. Izuzetan roman Nađe Petrović počinje kao tinejdžerska drama odrastanja, ali se brzo pretvara u uzbudljivu intimnu ispovest, lepršavu i poetičnu, a istovremeno dirljivu i bolnu. To je priča o dubokoj i suštinskoj krhkosti, o strahu od smrti, ali i strahu od života. Intenzivno ispričana, posebna i razarajuće emotivna, a opet uronjena u sve nesigurnosti, nestalnosti i lomljivosti duše jedne mlade devojke. U tom kontrastu, gotovo nespojivih stvari, Nađa Petrović gradi svoj izrazito poseban autorski svet, a njena proza nam direktno u lice, snažno i bez zadrške baca netaknutu i nedvosmislenu istinu. Istinu u koju ne možemo da ne poverujemo, jer ta istina izbija iz svake reči, misli, pogleda i uzdaha glavne junakinje romana. Autorka u ovom romanu hrabro i beskompromisno, a opet tanano i nenametljivo, razotkriva svoju dušu, rastavlja sopstveno biće na najsitnije komade, i to radi bez pardona, kao likovi omiljenog filma njene junakinje Sare – glavom kroz zid.Srdan Golubović

Pošalji