GLASOVI ŽUTE SVESKE
Sonja Ćirić je rekla da je pokušala da u romanu Glasovi Žute sveske pokaže da ljubav, ako jednom dođe i ostane, ostaje zauvek u nama, iako izgleda da je otišla. "Šta je Žuta sveska i zašto je Milen, Jelenin polubrat, odlučio da ne govori? Sve je u ovoj knjizi o ljubavi, čak i kad zvuči kao da nije. Zvuči kao ljubić, znam. I ne mislim da je to nešto loše, naprotiv, vrlo je moguće da svako od nas u svom životu može da pronađe po neki ljubić."
Da li svaku vezu podupire strah od usamljenosti?
Jelena (38) novinarka je nezavisnog nedeljnika, a njen muž Boris (42) filmski je scenarista. Njihov dijalog je sudar monologa. Između njih su njihova ćerkica Lenka (4,5) i Milen (22), Jelenin brat po ocu, i – ćutanje. Knjiga je mogući scenario za film koji se odvija jednog oktobra u Amsterdamu i, dva meseca pre toga, jednog utorka, srede, četvrtka i petka u Beogradu.
Intimna i potresna, suptilna i originalna, priča Sonje Ćirić iznosi iluzije i meandre jedne savremene veze, i to tako da čitalac sve vreme ima stegnuto grlo jer se u svim tim scenama prepoznaje. Ovo je delokoje pripada retkim ostvarenjima koja zbog svoje strukture govore više i razornije od tradicionalnih romana.
Ostavi komentar
GLASOVI ŽUTE SVESKE
Olivera
★★★★★
30.08.2022.
Sonja Ćirić: Glasovi Žute sveske
Glasovi Žute sveske, najnoviji roman Sonje Ćirić, književnice
čiji je opus do sada prevashodno bo posvećen čitaocima u
najosetljivijim godinama, i dalje se obraća onome najsenzibilnijem u
našem čitalačkom biću, onome što je uprkos svemu, u nama ostalo
krhko i nežno do zrelih godina. Jer junaci ove suptilne proze, koja i
svojom strukturom to sugeriše, zapravo su ljudi koji su toliko
zaokupljeni sobom, profesionalnim projektima, željama i htenjima, da
nisu ni primetili kako su kroz istinski cilj odavno prošli i ostavili ga
za sobom. Svi oni su duboko ranjivi, introvertni i usamljeni, jer su,
prerano svodeći bilans proživljenog, zastali poraženi gubitkom
najvrednijeg što su u svojim životima stekli. Sve junake ovog
ostvarenja, i Borisa, koji je po zanimanju scenarista, i njegovu
suprugu Jelenu, novinarku poznatog nedeljnika, kao i njenog
polubrata Milena, studenta književnosti koji je izgubio govor nakog
prekida mladalačke veze, suštinski određuje pisanje. Ali, iako su reči
ono čime se oni profesionalno bave, iako ih, kako je zapisao jedan od
junaka Sonje Ćirić, ljudi upotrebljavaju sa lošom namerom i želom i
zato misle da su reči razlog za svađu, za sukob, za mržnju, za
rastanak, reči kao da gube autentična značenja. U trenutku nagle
koagulacije bola, izrečeno postaje sasvim nevažno naspram onoga što
je prećutano.
Išćitavajući stranice Borisovih evokacija, Jeleninih solilokvija,
kao i Milenov tekst u nastajanju, stičemo utisak da su to tri zasebna,
ali ipak tri monologa na istu temu. U prozi bez deskripcije i klasične
naracije, ta tri glasa od kojih zajedničkm životnim prostorom odjekuje
samo ženski vokal, pripovedaju naizgled istu priču o krahu jednog
srećnog braka, o tome kako bliskost neprimetno iščili dok su
supružnici zaokupljeni samim sobom, o njenom neumitnom
preobražaju u naviku, usamljenost ili puki suživot dvoje ljudi koji se
plaše promene, novog i drugačijeg. Stoga junaci Glasova Žute sveske
neprestano govore, ali međusobno ne razgovaraju. Jelena i Boris
odavno ne ostvaruju istinsku komunikaciju čak ni sa vlastitim
detetom, na čiju životnu radost i detinju spontanost odgovara samo
Milen, upravo onaj koji je, sa dijagnozom da ne komunicira sa
okolinom, da je zatvoren u vlastitu unutrašnjost, nedavno otpušten iz
bolnice. Ni ono što izgovaraju, ni ono što zapisuju junaci ovog dela,
uopšte nije upućeno drugom. Govor i pisanje su prevashodno načini
da junaci koji gube tlo pod nogama i na ličnom i na profesionalnom
planu, preispitaju sami sebe i preciznije formulišu svoje često
protivurečne misli i osećanja. To je zajedničko i Jeleni (koja ignoriše
problem ne prihvatajući da je njenom braku, koji je bio primer
zajedništva izazivajući zavist i podsmeh u okolini, došao kraj), i
Borisu (koji se zbog osećanja izgnanosti iz vlastitog života odlučio da,
bez pozdrava i objašnjenja, napusti dom i krene u potragu za onim što
je izgubljeno), ali i Milenu koji sve to nemo posmatra i krišom
iščitava redove iz žute sveske koja je trebalo da bude dnevnik ljubavi
njegove polusestre i zeta, inventar njihovih srećnih trenutaka, ali je
tokom prethodnih godina postala svojevrsna knjiga žalbi na život i na
kompromise koji su uslov za zajedništvo. Junaci Sonje Ćirić, sve više
se udaljavaju jedan od drugog, jer su zapravo usmereni više ka
traganju nego ka nalaženju. U tome treba tražiti i razloge zbog kojih u
njihovim životima, mislima i emocijama, savremeni čitalac lako, već
na prvi pogled, prepoznaje nešto što mu je dobro poznato, zbog čega
je i sam očajan. I zašto. baškao da je oduvek njegova, u žutu svesku
tvrdih korica, i sam nesvesno, počne da dopisuje vlastite poraze i
samoće.