KATEKIZAM ZAŠTITE SPOMENIKA
Tekst Katekizma zaštite spomenika izvorno je objavljen 1916. godine. Autor je jedan od najznačajnijih povjesničara umjetnosti toga doba u Europi koji je istodobno radio kao konzervator u Središnjem povjerenstvu za proučavanje i održavanje povijesnih i umjetničkih spomenika Austrougarske Monarhije. Knjižica je nastala u suradnji s prestolonasljednikom Franjom Ferdinandom, a trebala je biti prevedena na petnaestak jezika naroda Monarhije. Iznimno je važna u europskom kontekstu konzervatorske teorije i prakse, s dugom recepcijom na našim prostorima zahvaljujući autorovim sljedbenicima Ljubi Karamanu, Gjuri Szabi i Anđeli Horvat (Dvořákovo djelovanje – i na hrvatskoj kulturnoj baštini – se jest ravnalo prema načelima sažetima u tom djelu). Iako je prošlo gotovo stoljeće od prve objave, tekst ne gubi na aktualnosti, pa se i u naše doba prevodi s izvornim ilustracijama. Današnjem čitatelju pružit će se važan temelj poznavanju hrvatske konzervatorske tradicije i otvoriti mogućnost novih interpretacija i primjena u praksi.
Katechismus je u oba izdanja, 1916. i 1918. objavljen u suradnji s Povijesnoumjetničkim institutom Središnjega povjerenstva za njegu spomenika. Spajajući Denkmalpflege i Kunstgeschichte, priručnik je tako i strukturiran kao spoj teksta i slike, teorijskih rasprava i ilustracija. U tom se smislu knjiga može sagledavati kao dvodijelna, s tekstualnim i slikovnim dijelom. Dok se tekst nije mijenjao, u izdanju iz 1918. umjesto 139 pojavljuje se 140 ilustracija s primjerima i protuprimjerima koji su prikazivali probleme konzervatorske prakse. Pored te podjele, tekstualni je dio ustrojen u šest većih poglavlja s uvodom kojima prethodi opsežni predgovor prevoditelja i urednika.
