OTKUCAJI DRUGOGA
Suština čovjeka je u tome da mu je u njegovu bivstvovanju stalo do samog tog bivstvovanja. Brine ga vlastito bivstvovanje, ali ne u smislu preživljavanja. Kad mi je stalo do vlastitog bivstvovanja, bivstvovanju se svagda već i otvaram. Ne samo vlastitom nego i bivstvovanju kao takvom. Razumijem što znači biti, što znači to da jesam i da sve što postoji jeste. Čovjekova otvorenost za otvorenost bivstvovanja svakoga od nas postavlja u prostor bivstvovanja, postavlja u čistinu ili krčevinu iz koje sjaji svijet unutar kojega obitavamo. Ne svijet u značenju sveukupnosti ili cjeline svega što jest, nego svijet kao svjetlost što osvjetljava sve stvari svijeta.
