
NAZNAKA HITNO: HRONOSKOPIJA
- IzdavačMAKART
- Žanr Beletristika
U prelomnim vremenima naše lične istorije, kao u žiži, sumiraju se sećanja, iskustva, iskrsavaju neki trenuci iz prošlosti čiji značaj nismo prepoznavali kad su nam se dešavali. Tako nam je Violeta Ivković, suočena sa ozbiljnom bolešću, bez patosa, čak sa humorom, i sa ozbiljnošću, svojim romanom “Naznaka hitno” ispostavila račun svog dotadašnjeg života i njegove koncentracije tokom procedure lečenja, jer sada i od sada više ništa neće biti isto." ------------------------------------------------------------------------------------------- Mr Slobodanka Matković, slikar i profesor književnosti
Ušteda 158 rsd (20%)
Sve cene su sa uračunatim PDV-om.
Kako da kupim?
Ukoliko poručujete preko sajta, ubacite željeni naslov u korpu, a potom pratite korake koji će vas odvesti
do kraja kupovine. Da bi kupovina bila uspešna, treba da, na samom kraju, štiklirate kućicu “slažem se sa
uslovima kupovine”. Ukoliko ste, prilkom popunjavanja podataka, uneli ispravnu mejl adresu, stići će
vam potvrda kupovine sa brojem porudžbine.
Ukoliko se ne snalazite, možete nam poslati mejl na sajt@makart.rs Odgovorićemo vam u najkraćem roku.
Poručite telefonom
Ukoloiko ne poručujete preko sajta, već porukom, kao način plaćanja jedina opcija je plaćanje pouzećem. Poruka ili mejl koji nam šaljete treba da sadrži: tačan naslov knjige (ili knjiga) koju želite, potpunu adresu (ime i prezime,
ulica i broj; mesto i poštanski broj) i broj telefona.
Imate pitanje za nas?
Ukoliko imate neko pitanje (o raspoloživim naslovima, o statusu porudžbine i sl.) ili ako se ne snalazite
prilikom poručivanja, možete nam poslati mejl na sajt@makart.rs Odgovorićemo vam u najkraćem roku.
U redu je ako se predomislite
Porudžbinu uvek možete da otkažete, pa čak i kad vam kurir pozvoni na vrata, donoseći knjige. Ali bi ipak najbolje bilo da nas blagovremeno obavestite, ako ste se iz bilo kog razloga predomislili. Možete nas pisati na mejl adresu sajt@makart.rs. U slučaju da ste izvršili uplatu ili platili karticom, pa morali da odustanete, novac će vam biti vraćen.
Na isti način možete nas obavestiti i ako imate nelu reklamaciju (nisu vam stigle sve knjige; neka knjiga je oštećena ili postoji greška u štampi i sl.), odmah ćemo vam se javiti radi dogovora kako da ispravimo grešku.
Ukoliko ste napravili porudžbinu, pa onda shvatili da u očekivano vreme isporuke nećete moći da primite pošiljku, javite nam se – promenićemo datum isporuke ili ćemo pošiljku preusmeriti na drugu adresu, ako vam tako više odgovara.
NAZNAKA HITNO: HRONOSKOPIJA
Sava Bunčić
U citanje ove knjige (izdavac: Makart, 2021) sam krenuo, koliko god se trudio da ta osecanja izbrisem ili ignorisem, sa dva podsvesna ocekivanja. Inace, ne volim da imam ikakva ocekivanja pre citanja bilo cega. Hocu da moj dozivljaj svakog teksta bude devicanski cisto i nevino samo moj, bez i podsvesnog uticaja ikoga ili icega drugog na njega. Stoga, tudja misljenja o istom tekstu zelim da cujem samo nakon sto sam zavrsio sopstveno procitavanje. Time gubim mnoge dobrobiti od primanja preporuka sta da citam, ali eto, da li egoisticki (nadam se ne narcisticki?), ipak preferiram da tekst dozivljavam prvo sam. Uprkos tome, u slucaju ove Violetine knjige, pre nego sam je i uzeo u ruku, negde u dubini su mi cucale neke "predrasude". Prvo, da ce tekst sigurno odisati vrcavom visprenoscu, jer ne moze biti drugacije kod pisca kome je leprsava pronicljivost drugo ja. Drugo, da ce tekst inspirisan kontekstom licnog sucavanja sa ozbiljnom bolescu, biti oprhvan tamom i tugaljivoscu, jer sam u samoj autorki tokom stvaranja knjige osetio tracak strepnje od takvog dozivljavanja knjige od strane buducih citalaca. Ocigledno, za obe moje predrasude "krivicu" snosi sama knjizevnica! Na srecu, kada sam zaronio u tekst, predrasude su trenutno isparile - on me je tako usrknuo da sam ga doziveo cisto, direktno i nezavisno od bilo cega drugog. U ovoj knjizi, Violeta manipulatorski vesto ali samo naizgled navodi citaoca da poveruje da se razmatraju pitanja suocavanja sa bolescu koja ti moze doci glave, znaci neizbezno i sa mogucom ili iscekivanom smrcu. Ne treba verovati tom njenom navlacenju! Ona ovde uistinu razmatra pitanja slozenosti i neprekidnih samoispitivanja o zivljenju zivota, izborima koje pri tome neprekidno pravimo jer je to neizbezno, i u koje istovremeno mozemo i da se kunemo i u njih sumnjamo. Pri tome, bolest i smrt su Violeti samo alat i podupirac, ogledalo koje okrece prema citaocu da bi u njemu on sam jasnije video zivot, umesto da mu ona o zivotu drzi predavanje. Jer, sto je ogledalo tamnije, emotivna refleksija zivota u njemu izgleda svetlije (nasuprot fizickim zakonima, koji ne vaze za osecanja). Sveukupna blistavost zivota je tolika da pobedjuje i tamu u ogledalu, a na vama je da izaberete da li to vidite ili ne - sve je u vasim ocima, lukavo a mudro ukazuje autorka sluzeci se alegorijom moguceg umiranja. Prica koju Violeta razvija u ovoj knjizi je pisana u prvom licu jednine. Obicno, ili bar cesto, u takvim slucajevima tekstovi manje ili vise obiluju direktnim i detaljnim opisima (ili i objasnjenjima) sopstvenih osecanja u odredjenim dogadjajima i desavanjima. To ni priblizno nije slucaj u ovoj knjizi, iako se u autorkinom zivotu skupilo toliko mnogo, da bi bilo dovoljno za dva-tri zivota nekih drugih. Iako stalno govori kroz "ja", Violeta sopstvena osecanja u situacijama sa neizbezno visokom emotivnim nabojem ne objasnjava i iskazuje ih samo indirektno i simbolima cije znacenje (poruka) se razume samo ako se simboli razgrnu. U tom smislu citalac dozivljava i delove o Violetinim roditeljima, deci i unucima, supruzniku i prijateljima, kao i knjizevnosti. Opisujuci njih, koji su ocigledno njoj najvazniji delovi njenog samog bica, autorka u stvari skriveno opisuje sebe, svoj zivot i svoja najdublja osecanja. Ona koristi postupke, reakcije i reci tih njoj najvaznijih (i najvoljenijih) drugih da nam neverbalno "kazu" ono sto nece sama da kaze o sebi! Kako lepo, elegantno i uverljivo... Takva pisceva sposobnost da govori o sebi ali posmatrajuci se sa strane je jako redak i impresivan dar! I sve to kroz objektivno, cinjenicko i koncizno izrazavanje, u kome leprsavost i mastovitost stila je prvenstveno u funkciji podvlacenja znacenja recenog, a ne alat za postizanje zavodljivosti. Sveukupno, ova knjiga Violete Ivkovic na knjizevno kvalitetan i pitak nacin potvrdjuje da su bolest i umiranje deo zivota, stoga sasvim prirodni iako zastrasujuci fenomeni. Mi mozemo da se trudimo da ga kontrolisemo koliko mozemo, ali zivot u mnogo cemu ide putevima koje on sam odredi i moramo ga prihvatiti onako kako nailazi, a ne zaboraviti da u njemu uzivamo, kao da nam bezrecno sapuce autorka. Mislim da sam ja cuo taj sapat. Toplo preporucujem da ga i vi oslusnete!