MEDITACIJE NAD LAJBNICOM
„… I šta tu ima da se obrazlaže kad se naprosto vidi. Željko Simić se vidi. On sebe i daje na uvid. Smotren čitalac osjeti (nepogrešivo) – tu duša gotovo da pipa svoj oblik. I na oči krilati. (…) Čitajući Ničea, Lajbnica, i opričavajući ih, ona priča sebe – uvijem izlaže ’jednu osjetilnost’ koja prethodi logosu, koja je u korijenu mišljenja i suštinu osjeća.
