ZADOCNELI OPROŠTAJ
Nije da sam hteo,
Nisam baš toliko ni želeo.
Izgleda da sam morao,
Pa sam te zavoleo!
Onda sam te mazio,
Po ceo dan grlio,
Noćima nežno celivao-
To se u snovima događalo.
Stalno sam se raznežavao,
Sve se nešto snebivao,
Lako bih suzu pustio,
U stvari sam te obožavao!
Ti si o meni maštala,
Često zbog mene plakala,
Blage mi oči tražila
I moje tuge praštala.
Znam da se nisi ni snašla,
Niti si sebe lagala,
Nego si krišom vračala,
E da bi nas sreća pronašla!
Pa kad smo u zagrljaj pali, Jedno drugog se dočepali, Obraz uz obraz čvrsto stisli, Ko šta hoće neka misli. Ljubav svetoj sve smo dali, Nikada nisu ni postojali Neki i nešto da bi pokušali Kako bi nekako mi se rastali.