KINEMATIČKI NAČIN PROIZVODNJE - EKONOMIJA PAŽNJE I DRUŠTVO SPEKTAKLA
Kinematografija je paradigmatski primjer toga kako kapital konstruira čin gledanja kao produktivni rad. Jonathan Beller izvodi taj zaključak istražujući filmske inovacije protekloga stoljeća, od revolucionarne sovjetske kinematografije i biheviorizma preko psihoanalize do suvremenog hollywoodskog filma te donosi analizu industrijalizacije percepcije s kojom živimo sve do danas.
Na temelju odabranog niza filmova snimljenih nakon 1920-ih godina, Beller tvrdi da kapital – kroz kinematografiju – prvo uspostavlja a potom pretpostavlja čin gledanja kao djelatnost koja stvara vrijednost. Kinematografija kao prva kristalizacija novog medijskog poretka i sama je, tvrdi Beller, apstrakcija procesa proizvodnje na tekućoj vrpci: dok su tvornički radnici izvodili predviđeni niz fizičkih postupaka nad pokretnim objektima kako bi proizveli neku robu, gledatelji u kinu izvode predviđeni niz vizualnih postupaka nad pokretnim montažnim objektima kako bi proizveli sliku.
Beller svoj argument razvija tako što ističe različite filmske i tekstualne inovacija prošloga stoljeća: uz ostale, to su pojmovlje i postupci revolucionarne sovjetske kinematografije, biheviorizma, taylorizma, psihoanalize i suvremenog hollywoodskog filma. Zatim analizira ono za što će ustvrditi da čini globalnu industrijalizaciju percepcije koja danas djeluje kao osnova ne samo specifičnih društvenih funkcija novih medija, nego i nasilnog i hijerarhijskog globalnog društva.
Kreativno prožimajući marksizam, psihoanalizu i teoriju filma, Jonathan Beller na divan, koristan i originalan način poima novonastale nematerijalne aspekte kapitalističke proizvodnje i kontrole.– Michael Hardt, Sveučilište Duke, koautor teorijskih bestselera Imperij i Mnoštvo
Jonathan Beller je profesor engleskog jezika i humanističkih znanosti na Institutu Pratt u Sjedinjenim Državama.
