ja

JA

Eva Lipska

„Ja” Eve Lipske u izuzetnom prevodu Biserke Rajčić otkrivai nam usamljenost i neukorenjenost kao paradigme jednog burnog veka.
Od samog početka ona se igra i paradoksom, finom ironijom, skepsom, uvodeći u svoju poetiku fine iglice humora, zrnca svetlosti, koja opalizuju tamno naličje paukove mreže - ljudski život. Ukoliko govori o ljubavi, ona govori udaljeno, "mi saborci ljubavi, bacamo cigaretu u pomrčinu". Sebe vidi u fotografiji "svetloosetljivog fotografa", na nebu prepoznaje "rukopis zalazećeg sunca", a život opisuje kao putovanje, koje se prekraćuje - "čitanjem knjiga".

Pošalji