INTERTEKSTUALNOST ANDRIĆEVIH ZAPISA
Citati koje je Andrić uneo u svoje beležnice upućuju na fenomen intertekstualnosti shvaćene, kako čitamo u Ženetovim Polimpsestima, kao "relaacija istovremenog priststva dvaju ili više tekstova", kao "efektivno prisustvo jednog teksta u drugom", čiji je eksplicitni oblik citat, a implicitni aluzija. Andrić je, međutim, mali broj zabeleženih citata uneo u svoja dela, dok je najveći broj ostao samo u obliku odvojenih zapisa u sveskama.
