GUTAČI VETRA
Gutači vetra Franka Buisa predstavljaju svojevrsno naličje romana Nijedne žene sin. Dok u prethodnom delu pisac prikazuje patnju pojedinca, u ovom je akcenat na stradanju i patnji zajednice, koja grca pod tiranijom lokalnog despota.
Buis nam pripoveda kako u jednoj turobnoj dolini centralne Francuske, Gur Noaru, stanovnici već decenijama, možda i vekovima, pristaju na teror i pokoravanje, bez i najmanje nade u budućnost, jer njihovim životima upravlja strah. Jedan čovek ima apsolutnu vlast nad ljudima i njihovim životima. Njemu su podređeni svi, jer njegovoj bezočnoj strahovladi potčinjeni su i radnici, i policija, i špijuni, i batinaši, i prostitutke. On je vlasnik svega, od elektrane, preko banaka i škola, pa sve do javnih kuća.
U toj dolini živi i jedna disfunkcionalna porodica, u kojoj se rađa četvoro dece potpuno različitih karaktera, tri brata i jedna sestra. Upravo su ta neprilagođena deca pokretač promena u društvu. Oni su spremni da se suprotstave i prekinu tradiciju, koja kaže: ćuti i trpi. A među njima, sestra je ona koja prva pali baklju pobune.
Gutači vetra je mračna knjiga, koja zrači unutrašnjim sjajem. Ovaj moćni roman-alegorija ukazuje čitaocima na put kojim treba krenuti u borbi protiv tiranije i ugnjetavanja na koje je kolektiv tako lako pristao. Ujedno, on nam, kao i sva velika dela, pokazuje da je književnost mesto otpora na kom se, vekovima, najuspešnije razgara večna buktinja slobode. I da sloboda nema cenu.
