DECA IZ VOZA
Viola Ardone piše o društvu koje je išlo u susret svojoj sudbini, primorani da odustanu od svega, čak i od sopstvene porodice. Deca iz voza roman je, pre svega, o tvrdoglavoj iskrenosti koje smo mogli da vidimo u ne tako mnogo dela do sada.
Ponekad smo, kako bismo pošli u susret sopstvenoj sudbini, primorani da odustanemo od svega, čak i od majčinske ljubavi. Nijedan roman dosad nije to opisao s tako tvrdoglavom iskrenošću.
Amerigo 1946. godine napušta svoj kvart u Napulju, i ulazi u voz. Zajedno sa hiljadama druge dece s juga Italije, prelazi čitavo poluostrvo da bi proveo nekoliko meseci u domu jedne severnjačke porodice. Reč je o inicijativi koju je organizovala Komunistička partija kako bi se mališani izvukli iz bede posleratnog perioda. S radoznalošću i lukavošću sedmogodišnjeg dečaka odraslog na ulici, Amerigo nam opisuje Italiju koja se oporavlja od rata kakvu još nismo videli.
I poveravanam svoju potresnu priču o razdvajanju i mladalačkoj patnji, od koje se ne može pobeći i koja je jedini put ka odrastanju.
