bez buđenja

BEZ BUĐENJA

Dragoljub Kojčić

Kroz više ogleda, pisanih i objavljivanih tokom jedne decenije, a organično iznutra povezanih idejom vodiljom potrage za dubinskom stvarnošću stvarnijom od stvari, Dragoljub Kojčić ispisuje hroniku ili, možda tačnije, putopis sa lične staze kojom ga je to duhovno revnovanje vodilo.

Darko Tanasković

Samo u jednom poglavlju Kojčićeve knjige, od prekobrdskog dovikivanja pastira stižemo do Čelibidakea, Berlinske i Minhenske filharmonije, Furtvenglera… preko Borhesa se lagano dotiče Barenbojm, pa se izlaže životna drama malo poznatog Lokšina, tu su Mravinski, Roždestvenski, Baršaj… sve do ženske leoparda Lahadime, koju doživljavamo duhovnijom i čovečnijom od “banalizovanog čoveka-interesa”, u vremenu kada “krizu čovečnosti iskazuje kriza umetnosti”… i tako iz poglavlja u poglavlje.

Bojan Suđić

Pošalji