ČIKMA

Možda je od svih riječi koje znamo upravo čikma ta najsarajevskija riječ. Čikme gotovo da više i nema izvan Sarajeva. Srđan Sekulić na najljepši je način stekao pravo i na tu riječ, i na njezino značenje. Doselivši se u Sarajevo i unijevši u taj grad, u sarajevsku povijest i legende, svoj raskošni književni talent, koji u njegovom slučaju podrazumijeva ljudsku dobrotu i otvorenost, dobio je priliku koja se piscu rijetko pruža i od koje teško da za pisca postoji većeg i dragocjenijeg dara: priliku da ovaj grad gleda, sluša, njuši i osjeti kao netko kome se sve u Sarajevu događa po prvi put. Iz tog prvog doživljaja, iz moći da vidi i osjeti sve oko sebe, jer mu se ne podrazumijeva ništa, i ništa mu tu nije poznato, nastali su ovi pjesnički tekstovi. Srđanovo Sarajevo moje je Sarajevo, samo što ga ja nisam više mogao tako jasno vidjeti, jer sam ga gledao od svog rođenja. “Čikma” je, na neki način, knjiga upravo za sve te famozne rođene Sarajlije, koju je, međutim, mogao napisati samo netko tko nije kao oni. “Čikmu” čitamo da bismo ponovo osjetili mirise na koje smo se odavno bili navikli, da bismo gledali grad koji nam je predugo bio negledan, ali prije svega toga, da bismo čitali istinsku književnost. Netko tko ne zna ovu riječ, mogao bi čikmu čuti kao kičmu. U Srđanovom slučaju ni to ne bi bila greška.

Miljenko Jergović