Gabrijel Garsija Markes, SKANDAL VEKA I DRUGI TEKSTOVI

Koliko god možemo biti sumnjičavi kada su u pitanju postumno objavljena dela i prema njima se odnositi sa rezervom, Skandal veka i drugi tekstovi će nam biti prijatno iznenađenje. Knjiga objedinjuje pedeset članaka, kolumni i hronika koje je Markes pisao tokom trideset i četiri godine svog novinarskog rada.
24.03.2020.
gabrijel garsija markes, skandal veka i drugi tekstovi

 

Gabrijel Garsija Markes o novinarstvu je govorio kao o najboljem poslu na svetu i ostao mu je veran tokom cele svoje karijere. Čak i na vrhuncu svoje slave, nakon što je dobio Nobelovu nagradu za književnost, on je dosledno nastavio da piše za novine i časopise.

Iako su tekstovi u knjizi dati hronološki, oni se mogu grupisati prema određenoj temi ili tonu. Recimo, postoji nekoliko duhovitih priča baziranih na istinitim događajima. Jedna od njih je Neosporna greška koja govori o čoveku koji se budi u bolničkom krevetu i čita novine u kojima su opisane bizarne okolnosti koje su ga prethodnog jutra navele da skoči kroz prozor sa trećeg sprata.

Međutim, većina priča je krajnje otrežnjujuća i prati veoma tmurne događaje. On ih označava kao „spektakularno ubistvo“ počinjeno u njegovoj domovini. Istoimeni deo zbirke iz 1955. godine detaljan je prikaz zločina. Nalazi se na šezdeset strana knjige i čini njen najduži deo. Dramatični podnaslovi u knjizi doprinose da se poveća napetost. Ono što počinje kao tragičan, ali naizgled jednostavan slučaj ubistva, razvija se u složenu misteriju. Kada čitalac uđe do kraja u taj zločin, njegovu istragu i suđenja, nameće mu se pitanje da li je žrtva nevina ili je zapravo neko ko je vodio opasan dvostruki život.

Neki članci nam donose uvid u njegove romane. Na primer, ono što je čitaocima verovatno najzanimljivije, jeste članak Kuća Buendijas koji sadrži beleške za njegovo remek delo Sto godina samoće iz 1967. godine.

Zanimljivi su njegovi tekstovi koje je pisao u inostranstvu. Tako u jednom od njih, Posetio sam Mađarsku, on opisuje zemlju godinu dana nakon neuspelog ustanka u zemlji 1956. godine.

U Ne mogu ni pomisliti na naslov Markes piše o svom putovanju na Kubu 1959. godine, dve nedelje nakon Kastrovog dolaska na vlast. Za njega je to putovanje označilo početak trajne veze, kako sa zemljom, tako i sa njenim revolucionarnim vođom. Ostali politički članci, kao što je Kubanci suočeni sa blokadom, bave se Kubom nakon trgovinskog embarga koje su SAD uvele protiv Kube 1962. godine.

Ono što ovu knjigu čini dodatno zanimljivom jeste široka lepeza tema. Tu su priče sa živopisnim opisima njegovog povratka u rodni grad Arakataku, o njegovim sećanjima na Pariz, o Nobelovoj nagradi i brojne druge.

Garsija Markes je jednom rekao kako želi da ostane upamćen po svom novinarskom radu, a ne po knjizi Sto godina samoće. Naravno da ova zbirka ne zasenjuje njegovo najpoznatije delo, ali svakako čini njegovu potrebnu pratnju.

 

 

Podelite: