PRATIŠINA
Alen Brlek je bio pjesnik i kada to još nije znao. Dvije su, barem, u njega
odlike pjesnika: sloboda i poštovanje. Sloboda njegova izraza,
eksperimentiranje sa stihom, strofom, interpunkcijom pokazuju da mu je
tijesno u okvirima, da bi pjesma pjesmom bila da mora biti nova i ranjena i
naci svoje ležište u rijeci i pismu, koliko je to god moguce, da mora zaviriti
u novo. Ništa njemu formalno nije sveto, a posvecenost poeziji je ocita. No,
ne radi se tu samo o posvecenosti, radi se i o tome da duboko poštuje ono
o cemu pjeva, da mu je, cijeli svijet, zapravo svet.
Kruno Lokotar
Zaklonjeni tamnom, opojnom šumom jednog hrabrog, autentičnog
pjesničkog jezika, u ovoj se zbirci pjesama susrećemo nasamo s
uzbudljivim projektom, ne samo pjesničke, vec očito životne potrage za
jednim važnim znanjem ili stanjem. Ovdje je to stanje nazvano pratišina.
Dorta Jagic
