ETIKA POLNE RAZLIKE
Lis Irigare (Luce Irigaray, 1930), filozofkinja, lingvistkinja, psihoanalitičarka, teoretičarka kulture, jedna od najistaknutijih i najznačajnijih predstavnica savremene francuske feminističke teorije. U svojim brojnim radovima (Spekulum drugog: žena, Taj pol koji nije jedan, Etika polne razlike, Govor nikad nije neutralan, Ja, ti, mi: ka kulturi razlike, U početku bješe ona...) analizira poziciju žena u istoriji filozofije, psihoanalitičkoj teoriji i strukturalnoj lingvistici. Cilj Lis Irigare je da razotkrije odsustvo ženske pozicije subjekta, ali i odsustvo istinske polne razlike iz zapadne kulture.
Pred čitaocima je prvi prevod knjige Etika polne razlike na našem jezičkom području.
* * *
Muškarac i žena ostaju strani jedno drugom više nego životinji, biljci, kamenu, univerzumu, bogovima. Ova nesvodivost jednog na drugo neprestano se zaboravlja i uređuje u svjetovima izgrađenim na neznanju. Jezik i razmjena uopšte funkcionišu kao da se ove dvije polovine poznaju, razgovaraju, dijele (se). A jedva da uspijevaju da budu sa svake strane ogledala koje ne pripada ni jednoj ni drugoj, đavoljeg ili božanskog ponora, blizine koja više ništa ne znači. [...]
Ni žena ni muškarac nisu izgradili teritoriju koja bi im omogućila da žive i imaju suživot u svojim tijelima, plotima, da se zagrle, vole, stvore cjelinu. Stvaranje polne etike odloženo je za kasnije. Ona je uzeta iz čudnih skretanja. Zaustavlja se na životinjskoj ekologiji, razmatra polnost biljaka, analizira ponašanje ćelija, trudi se da spozna sve vrste i rodove istog i drugog s obzirom na veličinu, oblik, boju, količinu, broj... Sve, izuzev onoga što nam je toliko blizu da ga ni ne opažamo i čemu možemo da pristupimo samo u noći. Toliko nam nedostaje ono što nam kazuju naše čulne moći, njihova arhitektura, pristupi, pragovi, prelazi od najintimnijeg do najdaljeg, u nama, među nama...
Pred čitaocima je prvi prevod knjige Etika polne razlike na našem jezičkom području.
* * *
Muškarac i žena ostaju strani jedno drugom više nego životinji, biljci, kamenu, univerzumu, bogovima. Ova nesvodivost jednog na drugo neprestano se zaboravlja i uređuje u svjetovima izgrađenim na neznanju. Jezik i razmjena uopšte funkcionišu kao da se ove dvije polovine poznaju, razgovaraju, dijele (se). A jedva da uspijevaju da budu sa svake strane ogledala koje ne pripada ni jednoj ni drugoj, đavoljeg ili božanskog ponora, blizine koja više ništa ne znači. [...]
Ni žena ni muškarac nisu izgradili teritoriju koja bi im omogućila da žive i imaju suživot u svojim tijelima, plotima, da se zagrle, vole, stvore cjelinu. Stvaranje polne etike odloženo je za kasnije. Ona je uzeta iz čudnih skretanja. Zaustavlja se na životinjskoj ekologiji, razmatra polnost biljaka, analizira ponašanje ćelija, trudi se da spozna sve vrste i rodove istog i drugog s obzirom na veličinu, oblik, boju, količinu, broj... Sve, izuzev onoga što nam je toliko blizu da ga ni ne opažamo i čemu možemo da pristupimo samo u noći. Toliko nam nedostaje ono što nam kazuju naše čulne moći, njihova arhitektura, pristupi, pragovi, prelazi od najintimnijeg do najdaljeg, u nama, među nama...
